Digitized by the Internet Archive

in 2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/povjesnoopisniprOOjuri

O. FRANO JURIĆ:

FRANJEVAČKI

u DUBROVAČKO

TISAK C. ALBRECHTA U ZAGREBU 1916.

POVJESNOOPISNI PR1KA|

FRANJEVAČKOG SAMOSTANA

U DUBROVAČKOJ RIJECI.

NAPISAO

0. FRANO JURIĆ

FRANJEVAC.

CIJENA K 1-80

SZi^

o'^^'^o

7"oron:c,

ZAGREB 1916. TISKARA I LITOGRAFIJA C. ALBRECHTA.

Opusculum, cui titulus „Povjesno-opisni prikaz fra- njevačkoga samostana u Dubrovačkoj Rijeci", in quo momenta historica exponuntur atque illustrantur Conventus Ord. Min. de Rijeka, a P. Francisco Jurić, sacerdote Ord. S. Franc. conscrip- tum, attente perlegimus.

Quum nihil quod catholicae fidei bonisque moribus minus con- sentaneum in eodem opusculo nobis deprehendere contingerit, illud lypis vulgari posse existimamus, si tamen iis, ad quos spectat, ita videbitur.

Datum Ragusii ex Conv. S. Franclsci die 10. novembris 1915.

P. U. Talija

S. Ttieol. Doet. Exam. Synodolis

Membr. Consilii „a Vigilantia"

Libr. Censor pro Ragusina

DioecGsi

Br. 604/a.

Imprimatur.

Od Provincijalnog Ureda M. B.

Zadar dne 7. prosinca 1915.

O. Bone Škunca Provincijal

Ordinariatus Archidioecesis Zagrabiensis No. 66.

Nihil obstat.

P. Vendelinus Vošnjak censor.

Imprimatur.

Datum Zagrabiae, die 7. januarii 1916.

Dr. Dominicus Prcmuš, m. p.

Vicarius Generalis.

SVOJO] PROVINCIJI.

PISAC.

Predgovor.

^^lavna prošlost malenoga grada Dubrovnika u ^^ velike zanima i današnji moderni XX. vijek. Njegov materijalni i kulturni rad zadivljuje svakoga, koji intensivnije proučava njegovu povijest.

Pravom šibenčanin N. Tommaseo nazva Du- brovnik gradom : epigrama, satire i naobrazbe. Ta, on zadojen zlatnom slobodom, a u sjeni bijelog stijega sv. Vlaha, poda kroz vijekove veliki broj: pjesnika, književnika, umjetnika, učenjaka, diplo- mata i t. d.

Mnoga zriika tih kulturnih dubrovačkih steče- vina zasja i iz tihih redovničkih samostana nekda- šnjeg teritorija stare republike, osobito iz franje- vačkog i dominikanskog samostana grada Dubro- vnika.

Ali i riječki franjevački samostan, čiji historijat ovdje iznašamo, igra lijepu ulogu u staroj dubro- vačkoj republici, kao na religioznom tako i na kulturnom polju. On biva mezimčetom dubrovačkog senata za vrijeme Patarena. Mnogi njegovi redo- vnici istaknuše se u znanostima. Mnogi lijepih us- luga učiniše istoj republici.

Sav taj njegov povjesni materijal iznašamo ovdje većinom po netiskanim rukopisima samostana Male Braće u Dubrovniku. A to zato, jer tolike ti-

VI

skanc povijesti slabo su upućene u historijat redo- vničkih samostana.

Već na početku radnje iznašamo kuHurni pri- kaz provincije sv. Jerolima u Dalmaciji, kojoj sada pripada samostan u Rijeci. Zatim bacamo letimice pogled na čitav kraj Rijeke, gdje se nalazi dotični samostan. Te po dobi razvijamo faze njegovog na- predka i propadanja. Opisnim stilom predstavljamo sadašnjost samostana, dok pri kraju lapidarno ski- ciramo njegovu važnost.

Ovaj naš rad bio sitnim kamičkom u razvoju povijesti provincije sv. Jerolima, te opće povijesti mile nam Hrvatske domovine!

Dubrovnik, Mala Braća, na Mlado ljeto 1916.

O. Frano Jurić.

I. Provincija sv. Jerolima u Dalmaciji.

1. Razvoj provincije. Sadašnji njezini samostani.

Franjevački samostan u Dubrovačkoj Rijeci, kojeg ćemo potanje opisati, pripada provinciji sv. Jerolima u Dal- maciji. I zato mislimo nije zgorega, da najprije iznesemo ovdje bar letimice kulturni prikaz te provincije.

Već od prvih godina osnutka franjevačkog reda da- tira ova drevna provincija. Ona je jedna od prvih u cije- lome franjevačkome redu. Isti je sv. Frano osnovao, kad godine 1212. putujući za Siriju doplovi našim krajevima, kako to tvrde uvaženi povjesnici.^

U raznim razdobljima različite su i faze njezinog na- pretka i propadanja. Već u XIII. vijeku ona se je dijelila na 4 kustodije, naime : Zadarsku, Dubrovačku, Rapsku i Istarsku, kako se to razabire iz akta Narbonskoga kapi- tula od godine 1260. Kroz cijeli XIII. vijek ona se je zvala sada Vikari j om Dalmatinskom, a sada Slaven- skom (Sclavonia). U XIV. vijeku nazivlje se samo Sla- venskom, pečat joj je bio sv. Serafina, mislimo anđela, a imala je 23 samostana. Svršetkom XIV. vijeka (1398.), reklo bi se zbog političkih razloga, po breviju Bonifacija IX. izgubi naslov Vikari ja Slavenska, a nazove se Vikarija Dalmatinska pod pokroviteljstvom sv. jero- lima, čiju je priliku imao sada pečat Vikarije.

^ Sv. Bono: Legend. mai. c. IX. n. 5 ed. Ad claras Aquas: Ventis contrariis flantibus compulsus est (sv. Frano) in Sclavoniac partes applicarc. — O. Celano: I. 20. : Ventis contrariis flantibus in partibus Sclavoniae cum coeteris navigantibus se invenit. — O. Harold. — O. Wading. — O. B. iz Pize pišu slično. Vidi o tome radnju O. B. Rode: De antiquitatc prov. Sclavoniae O. Fr. M. u Archivium Franciscanorum Hist. godine I. svez. IV.

1

Godine 1446. ova Vikarija bila je spojena sa Bo- snom. U ovo doba, naime godine 1469., samostani dubro- vački sa onima dalmatinskim sačinjavali su samo jednu Vikariju, No već godine 1478. dijele se u dvije posebne Vikarije. Uzrok ovoj razdiobi bijaše mletačka republika. Godine 1517. po buli pape Lava X. „Ite et vos" ove dvije Vikarije dobiše naslov Provincije u franjevačkome redu. Pri kraju KVIII. vijeka dalmatinska provincija imala je 20 samostana, a dubrovačka 10.

I nadođe godina 1899., kad po dekretu generala reda, o. Alojzija Lauera, ove dvije provincije spajaju se u jednu pod naslovom: Provincija sv. jerolima u Dal- maciji.

Sadašnja provincija broji dvadeset i jedan samo- stan i to :

1. Zadar ustanovljen godine 1212.

2. Dubrovnik sagrađen godine 1317.

3. Ston sagrađen godine 1347.

4. Otok kod Korčule predan Franjevcima go- dine 1392.

5. Pašman kod Biograda sagrađen godine 1392.

6. Rijeka kod Dubrovnika sagrađen g 1395.

7. Slano sagrađen godine 1399.

8. Pridvorje u Konavlima sagrađen godine

1417.

9. Trogir sagrađen godine 1432.

10. Krapanj kod Šibenika sagrađen god. 1436.

11. Kampor na Rabu sagrađen godine 1446.

12. Košljun predan Franjevcima godine 1447.

13. Poljud kod Spljeta sagrađen godine 1450

14. Orebići sagrađen godine 1470.

15. Kopar predan Observantima godine 1483.

16. Cavtat sagrađen godine 1484.

17. Nerezine sagrađen godine 1505.

18. Kotor sagrađen godine 1573.

19. Hvar sagrađen godine 1574.

20. Kuna kao Svetište predano, a samostan je sa- građen 1707.

21. Barbana kod Grada kao Svetište predano ovoj provinciji godine 1901.

2. Život njezinih redovnika.

Prema samom svojem položaju ova je provincija većma upućena konteplativnom samostanskome životu. I zato siromaštvo Asizijanca, skromnost redovnička i uzorna stega amaneti su njezinih redovnika.

Oni se ne razbacuju moćnim kapitalima, svjetskom sjajnošću; no regula, disciplina, funkcije moć je njihova. Po primjeru pređa svojih priljubiše se živo crkvi, svojemu samostanu, strogosti habita i posvemašnjem zajedničkome životu. I zato sav onaj narod, među kojim oni prebivaju, štuje ih, ljubi i časti do udivljenja. Kuće tog naroda kuće su i tih redovnika; kapitali njegovi istodobno su kapitaH i njihovi; pak taj narod ugodnom čašću gleda te redov- nike na svojim vratima, kako u ime Boga od Trsta do Kotora prose milostinju, koju kašnje sa siromahom dijele, kako se to svagdano viđa po samostanima grada Zadra,' Dubrovnika i Kopra. I kruhom sv. Antuna, koji se kupi po ovim samostanima, bi otarena mnoga suza mnogome bijedniku.

U zadarskome samostanu razdijelilo se je od usta- nove ove zadruge, pa do godine 1915. preko 76.000 kruna kruha, a ništa manje u Dubrovniku i Kopru.

Kakav redovnički život vlada u samostanima provin- cije sv. Jerolima, jamči nam svetost tolikih redovnika kroz razna razdoblja. Sveto je ime redovnika bi. Monalda iz Kopra, pisca, koji je umro oko godine 1309. Njegovi smrtni ostanci i dandanas se čuvaju u tome samostanu.

BI. Grgur i Šimun iz Zadra bijahu misijonari u Bu- garskoj oko godine 1362. Grgur umre mučeničkom smrću, a Simun shrvan trudom. Njihove slike viđaju se u zadar- skom samostanu. BI. Adam iz Kotora, čudotvorac, živio je oko godine 1380. U starim spomenicima prvašnje du- brovačke provincije spominje se ime fra Pacifika iz Dubrovnika, brata laika, koji je živio u drugoj polovici XIV. vijeka Zbog njegovih čudesa narod ga je zvao svecem i njegova slika, koja se je nalazila u dubrovačkome sa- mostanu, okrunjena je aureolom svetosti. Početkom XIII. vijeka o. Antun Cerva, plemić iz Dubrovnika, postigne u Africi za sv. vjeru mučeničku palmu. Na otočiću Daksi kod Dubrovnika sveto preminu godine 1455. princip fra Federik Greifenklau, koji prezrevši sjaj očevog dvora, obuče svitu Asiškog siromaka kao prosti brat laik. BI. Jakov iz Zadra blaženik je sv. Crkve. Posluh, siroma- štvo, rajska čistoća sjale su u njemu poput žarkog sunca na vidnome obzorju. Živio je u Bitektu kod Napulja. Umre godine 1493. Učini mnoga čudesa. BI. Andrija iz Sar- dinije i bi. Ivan iz Engleske došli su u Dubrovnik, te su među Patarenima u Bosni propovijedali riječ Božju svojim jezikom, a narod ih je lijepo razumjevao kao da govore hrvatski. Kao ugodnici Božji umrli su oko godine 1540. u Stonu, gdje se i sada nalaze njihova sv. tjelesa. Časno je ime oca Bonifacija Putnikovića iz sela Crnegore na Pelješcu. Radi osobite poniznosti ne htjede se primiti biskupske stolice u Stonu. Sveto umre godine 1631. Nekrologij dubrovačke provincije spominje o- L udo- vi ka Laloš kao uzorna redovnika rodom iz Cavtata. U neprestanome propovijedanju, molenju i postu sprovađaše o. Ludovik redovnički život. Umre godine 1643. u 92. go- dini svoga života. Četiri godine kašnje umre u bolnici Male Braće u Dubrovniku fra Ludovik iz Konavala, klerik. Približujući se zadnjemu času života, ustade sa

postelje, sade u crkvu i tu primi zadnje svete sakramente. Vrativši se u sobu sveto premine tačno u onaj sat, što ga već prije prorokova. To se zgodi na 9. ožujka godine 1647. O. Frano Gučić-Dragojević, dubrovački ple- mić, imao je osobitu moć nad nečistim duhovima. Umre godine 1658. Svetim životom živio je u samostanu Stona o. Inocent Mikelić. Postima i bičevanjem trapio je svoje tijelo, a svima je bio izgledom kršćanske poniznosti. Vjerodostojne osobe jamče, da je činio čudesa. Između čudesnih njegovih djela spominje se i ovo, da su dvije ribe u uvali Bistrine kod Stona zaletile se na pije- sak pred noge njegove. Umre godine 1680. Brat laik fra Nikola Vlašić iz Care na Korčuli sveti je život sprovađao oko polovice XVIII. vijeka u samostanu Trogira. Osobite milosti Gospod udijeli pobožnome narodu po nje- govim sv. molitvama. On je posjedovao dar proročanstva. Uzornog života bijahu: fra Pacifik Tvrdeić i fra Ber- nard Miš, braća laici. O. Marko Tvrdeić, rođen go- dine 1733. u Pupnatu na otoku Korčuli, pravi je pokor- nički život sprovodio u gradu Rimini u Italiji. Dok je mrtav ležao na odru za puna dva dana, pobožni narod do tri puta raznese njegov habit na komade kao uspomenu od sveca. Umre godine 1785. O. Bono Dubaj-Mirošević iz Blata sveto umre oko godine 1783. Na 15. ožujka go- dine 1796. sveto preminu u Dubrovniku o. Ivan Grizo- stom Klešković rodom iz Župe kod Dubrovnika. Ta- kođer i sa njegovog mrtvog tijela narod učini tri habita u komade. I tolika bi navala pobožnog naroda, koji je želio imati uspomenu od sveca, da je svjetovna vlast mo- rala pripaziti na red. Časni starac, pun redovničkih kre- posti bijaše o. Serafin Gurić rodom iz Orebića. Bu- dući su htjele vlasti, da se pokopa izvan kruga samostana, na Dančama, redovnici ga potajno pokopaše u riznici crkve kao sveca. Umre godine 1833.

Ovo su tek istaknutiji redovnici u svetosti, dočim je velik broj onih, koji po našim samostanima prednjačiše i gorljivošću molitve, i skrupoloznošću u ovršivanju regule, i uzornom disciplinom.

3. Duhovna pastva.

Redovnici provincije sv. Jerolima, premda su većma upućeni samostanskome životu, ipak su lijepom broju krš- ćanskih duša i duhovni pastiri. Mnogi samostan u prošlosti, kad toliko ne bijaše svjetovnog svećenstva, imao je župu ili kapetaniju.

Sada ova provincija ima 4 župe, i to u onim mje- stima, gdje se nalaze redovnički samostani. Župe su ove: Krapanj kod Šibenika, Kampor (glagoljaška) na otoku Rabu, Žedno kod Trogira i Rožat kod Dubrovnika. Osim toga oni su kapelani : na otočiću Vrniku kod Korčule od go- dine 1880., u Nerezinam na otoku Lošinju, te u bolnici u Dubrovniku. Gradski su pomoćnici : u Zadru — jedan kod crkve sv. Stošije, a drugi kod crkve sv. Simuna, — te u Ko- toru, Hvaru i Kopru. Bez ikakvih nadarbina faktično vrše duhovnu pastvu narodu oko svojih samostana : u selu Kraju kod Pašmana, u selu Guriću kod Orebića, na Kuni, na Bosanci kod Dubrovnika sa pomoćnom pučkom školom potvrđenom godine 1911. od pokrajinskog školskog vijeća u Zadru. Dva su redovnika ove provincije župnici Hrvata u Americi, a jedan je u sv. Zemlji. Po ovome se vidi, da je malne svaki samostan ove provincije zaposlen duhov- nom pastvom.

Osim toga svaki je samostan već odavna širio Fra- njevački pokornički treći red, koji se je osobito ovih zadnjih godina toli lijepo proširio, da cijela provin- cija ima sada preko 2000 trećoredaca. Uz treći red drže i druge sv. zadruge, kao zadrugu: Gospe od Začeća^ sv Antuna, Gospe od Karmina, Kćeri Marijinih,

Kršćanskih majki, Vječnog klanjanja i Podvor- nika presv. Euharistije. Ove su dvije zadnje usta- nove svojina ove provincije, jer ih je po našim hrvatskim krajevima osnovao o. H. Didon, redovnik iste provincije.

Redovnici provincije sv. Jerolima desna su ruka svje- tovnome svećenstvu u duhovnoj pastvi, kao po gradovima tako i po selima. Ta u njihovim crkvama obilne su funkcije, propovijedi, ispovijedi i pričesti. U samoj franjevačkoj crkvi u Dubrovniku pričesti se na godinu preko 32.000 duša, a u Zadru 36.000; dok se je za ratne godine 1915. u franjevačkoj crkvi u Zadru pričestilo 50.000 duša.

Neki samostani ove provincije imadu i svoja Sve- tišta. A ta su: na Otoku kod Korčule sv. Križ, na Ore- bićima Gospe od Anđela, na Kuni Gospe od Dolorita, a na Barbani Madonna di Barbana. Na ovo potonje grne sva sila hrvatskog, slovenskog, talijanskog i furlanskog na- roda, te se u tim jezicima neprestano ispovijeda od mje- seca srpnja sve do listopada.

Provincija sv. Jerolima ima kao uvijek tako i sada lijepi broj svojih propovjednika, — preko 25 — koji su i po višeputa propovijedali sv korizmu po župnim crkvama. Zadnjih pak godina osobitom intensivnošću mlađi propo- vjednici drže po cijeloj Dalmaciji, a djelomično i po Istri sv. misije, koje godine 1910. pokrenu gorljivi redovnik, o. Augustin juničić. Svećenstvo biskupija: Zadarske, Ši- benske, Dubrovačke i Krčke, gdje su se već po tolikim župama držale sv. misije, svjedoči o lijepome uspjehu, što ga dragi Bog po njima učini.

4. Rodoljubni momenat ove provincije.

Premda se provincija sv. Jerolima proteže među hr- vatskim, slovenskim i talijanskim živaljem, pogrešno bi bilo na prvi mah reći, da su njezini redovnici manje rodoljubni od drugih Hrvata. Jest, oni živu o narodu i zato i rade

8

za onaj narod, među kojim se nalaze, ali ipak uvijek su oni pravi rodoljubi.

Baš po ovim redovnicima hrvatska se riječ čuje u Trstu, Kopru, Gradu, Furlaniji i po cijelom Istarskome primorju. Među tim otuđenim krajevima redovnik ove pro- vincije ispovijeda, propovijeda hrvatskome, slovenskome puku. I premda su više puta za to napadnuti, i prozori im samostana polupani, ipak redovnik ovaj govori hrvatskom riječju. Poslovica je u gradu Kopru : u našemu gradu go- vore samo hrvatski tamničari i redovnici Dalmatinci samo- stana sv. Ane. Jest, lijepo je hrvatski govoriti u Dubrov. niku, po dalmatinskome Zagorju, ali je dično i divljenja dostojno hrvatski govoriti među onim elementima, koji mrze taj jezik.

Čast našoj braći franjevcima u Sinju, koji prvi u Dalmaciji otvoriše hrvatsku gimnaziju, ali neka je i čast provinciji sv. Jerolima, koja godine 1894. otvori prvu hr- vatsku gimnaziju, doista privatnu, u otuđenoj Istri. Dosta se je radilo i u Trstu i drugamo, eda se ova ukine, ali čvrsto stoje redovnici, te ona i sada na zdravlju opstoji. Ova provincija mnogo učini i za družbu sv. Cirila i Metoda.

5. Znamenitosti provincije.

Mnoga klasična umjetnost na platnu, dasci, kamenu opčarava oko posjetitelja samostana provincije sv. je- rolima.

Na prvome mjestu zbog svojih klasičnih slika stoji samostan na Hvaru. On se punim pravom može nazvati pinakotekom klasičnih auktora. Tu u crkvi, po hodnicima, u blagovalištu brilira mnogi umjetnički kist, kao: jednog Jakova od Palme na slici „sv. Frano ranam proboden", Jakova da Pontc nazvana Bassano „Isukrst na Križu", Frana della s. Croce, te osobito kist Mateja Rosselli

„Gospodnja večera", pravo remek-djelo slikarske umjet- nosti. U zadarskome samostanu ističe se slika „sv. Frano" Jakova od Palme mlađega, „sv. Antun" od Sebastijana Ricci, „Rajska slava" od Carpaccija, „sv Ivan" od Riz- zardija te „Mrtva supruga na odru" od Frana Drioli Za- dranina.

U dubrovačkome samostanu nemili požar za potresa od godine 1667. uništi mnoge klasične slike. Tek sitna spomen starih umjetnina viđa se na vratima moćnika, što stoji na jednome oltaru u riznici, gdje neki valjani auktor naslika sv. Ivana, sv. Vlaha i sv. Bonaventuru. Slika „Sv. Iri kralja" u istome samostanu od velike je vrijednosti, kako reče akademički slikar o. Celestin Medović, negda- šnji redovnik ovog samostana. U samostanima Košljuna i Poljuda kod Spljeta zanimive su slike velikih oltara od slavnog slikara Jerolima di s. Croce.

Valjanih slika klasičnih auktora nalazi se također i po drugim manjim samostanima, kao : u Kamporu na jednoj dasci, u Krapnju „Gospodnja večera", u Kuni „sv. Ivan" od C. Medovića i u Cavtatu „Grad Cavtat sa Gospom od Snijega" od Bukovca, i t. d.

Mnogi mramorni oltari viđaju se malne po svim sa- mostanskim crkvama. Osobito se ističe veliki oltar u Ko' toru i u Dubrovniku, pred kojim je zakopan glasoviti hr- vatski pjesnik Ivan Gundulić. Veliki broj dotjeranih radnja u zlatu i srebru na kaležima, svijećnjacima, planetama od -davnih vremena posjeduje mnoga crkva ove provincije osobito u Dubrovniku. Posebne studije mogle bi se uči- niti o tolikim crkvenim koralima sa slikanim inicijalima, među kojima briliraju oni u samostanu na Poljudu.

Provincija sv. Jerolima uz klasične umjetnine na sli- kama obiluje i mnogim umjetnim rezbarijama po klaustrima po korima. Divljenja je dostojan klaustar u Dubrovniku

10

iz XV. vijeka; jedan je od prvih u franjevačkom e redu. On je četverokutan sa 32 luka, koji dijele skupine od šest osmokutnih stupova sa glavicama fantastičkih prikaza. Auktor mu je Petrar iz Bara.

Ne manje je vrijednosti klaustar u samostanu na Otoku kod Korčule, gotičkog stila Znamenit je zvonik na Hvaru, koji je jedna od najljepših radnja u Dalmaciji. Za- nimivim rezbarijama obiluje kor u Zadru, što ga sa 45 sjedala učini Ivan di Borgo Santo-Sepolchro godine 1394., te riznica u Zadru i Dubrovniku

Svaki samostan provincije sv. Jerolima ima i svoju Biblioteku. Na prvome mjestu ističe se dobro poznata biblioteka u Maloj Braći u Dubrovniku. U njoj se nalazi neprocijenjeno blago hrvatskih rukopisa i to književnika grada Dubrovnika. Tu su „libri patrii", tu veliki broj in- kunabula, te po prilici do 20000 svezaka raznog sadržaja u raznim jezicima. Do ove stoji ona u Zadru, koja će imati oko 12.000 knjiga, a zatim ona u Kotoru, koju je modernom literaturom providio gosp. profesor ]. Gjelčić i o B. Rode. Zanimivih stvari posjeduje biblioteka u Ko- šljunu, u kojoj se nalazi i glagoljskih rukopisa, kao i ona u Kopru, koja ima latinskih rukopisa, te dva rukopisa grčka od velike cijene. Ona ima do 5200 svezaka. Vrijedne su spomena biblioteka na Poljudu sa 4000 svezaka i sa lije- pim brojem inkunabula, te ona na Otoku kraj Korčule, u kojoj su pohranjeni trofeji, razna koplja i puške iz turskog doba, kad je i ovaj samostan bio zapaljen godine 1571. od brodovlja Uluz-Ali, kralja Algira.

Nuzgredice spominjemo između znamenitosti ove pro- vincije, da ona ima i jednu Voštarnu kao i Ljekarnu. Zadnja datira po općem mnijenju od godine 1317. te je jedna od prvih u Europi. Jedna i druga nalazi se u dubrovačkom samostanu. Po dopustu „vivae vocis oraculo" pape Pija VI. franjevačkom generalnome komesaru, o. Bonaventuri a

11

Placentia, od 2. prosinca godine 1794., one mogu služiti i na veće u javnosti.

6. Glasoviti redovnici u javnim službama. Rad provincije na književnom i umjetničkom polju.

Provincija sv. Jerolima, koja sad sastoji od dubro- vačke i zadarske, imala je kroz vijekove lijepi broj is- taknutih ličnosti, koje je širom svijeta proslaviše. Obe ove provincije imale su veliki broj biskupa i nadbiskupa. Ta biskupi Stona za vrijeme dubrovačke republike bili su ve- ćinom franjevci Mnogi je njihov redovnik sjedio na nad- biskupskoj stolici Dubrovnika, na biskupskim stolicama : Trogira, Šibenika, Kotora, Zadra, Korčule, Nina, Trebinja- Mrkanja, Skradina, Senja, Krka, Hvara, Bara, Lesa, Rašije te i po drugim gradovima Balkana. Papa je Nikola IV. upravljao godine 1272. kao provincijal ovom provincijom. Isti postade kašnje generalom franjevačkog reda, kardi- nalom, papom. Mnogi redovnik ove provincije bio je apo- stolski legat po raznim krajevima, nuncij dubrovačke re- publike na tolikim dvorovima, misijonar po Bosni i po cijelome Balkanu, starješina i kustod sv. Zemlje, kapelan kod tolikih poslaništva, teolog dubrovačke republike, pro- fesor i na teološkom fakultetu tolikih sveučilišta, i na c. kr. gimnazijam i nautikama, te propovjednik na hrvatskome i talijanskome jeziku. Dosta je ova provincija kroz vijekove imala : književnika, umjetnika, pjesnika, učenjaka i junaka za turskih okršaja. Junak je redovnik ove provincije o. Petar Mesalinić, koji, kao drugi Imbrišinović, lijevom rukom držeći sv. Križ, a desnom sablju, uništi veliku tursku silu na otočiću Krapnju godine 1646.

Mimoilazimo ovdje razne vrline i djela istaknutijih redovnika ove provincije, tek ćemo sad u kratko skicirati književne produkte glavnijih redovnika, kojima oni oboga- tiše domorodnu književnost.

12

Sveti redovnik i širom poznati pisac o. Toma re- čeni Illiricus, koji se rodi svršetkom XV. vijeka u Osoru na otoku Lošinju, sin je ove provincije. Prvi uzgoj primi u samostanu na Košljunu, gdje i sada ova provincija ima svoju nižu gimnaziju od godine 1894. Kao apostol riječi Božje prodje cijelu Evropu. Grad Bordeaux bijaše središtem njegovog rada. On prorokova kobno djelovanje Lutera. Papa Ktement VII. veoma ga je volio. Sveto umre i ostanci njegovi štuju se u crkvi Prečiste Djevice u Car- notesi. Poznata su ova njegova književna djela : S e r m o- nes de charitate apud Nicolaum de Portu, a n. 1525. impressit Hieronymus Jacobus. — Tra- ctatus de laudibus Nominis Jesu. Tolosae 1519. — Libellus de potestate S. Pontificis, editus a Fratre Thoma Illyrico, Minorita verbi Dei precone famatissimo et aposto- lico, qui intitulatur: Clipeus status Papalis.

O. Petar Z a m a n j a, dubrovački plemić, teolog, sakupljač starih kodeksa i domorodnih spomena, upra- vitelj glasovite biblioteke kralja Matije Korvina, umre go- dine 1480. kako piše o. Cerva.

O. Bernardin iz Spljeta prvi tiska hrvatski Epi- stolar, koji je od osobite vrijednosti. Već su rijetki eksem- plari tog Epistolara. Jedan se nalazi u muzeju u Zadru. Bijaše tiskan u Mlecima godine 1495. sa ovim naslovom: Evangelia et epistolae cum p r aef ation ibus et benedictionibus per anni circulum. In lin- gua illyrica feliciter expliciunt. Emendata et diligenter correcta per fratrem Berna r- dinum Spalatensem. Anno D. 1495. die XII martii.

O. Ivan Gundulić, starješina samostana u Betle- hemu, proputovavši cijelu svetu Zemlju, napisa klasičnim talijanskim jezikom povijest svojeg putovanja,

13

koju godine 1526. posveti svojemu ocu Nikolini, ali ostade u rukopisu.

O. Marin Galjazović iz Dubrovnika bijaše jedan od prvih, koji poče u Dubrovniku pisati prozom. Napisao je hrvatski, kako neki pišu : De recta hominis ad pietatem institutione. Živio je oko godine 1540. O njemu pjeva Nikola Nale, dubrovački pjesnik :

„Fra Marin od reda Franceska Svetoga, Koga nam kuća da Gagliaza viernoga : On pisma sva složi, da Boga proslavi; A u nam umnoži plam Božje ljubavi."

O. Vicko Paletin iz Korčule prevede godine 1554. iz španjolskoga: L'arte del navigare. Bio je matematičar i učini Palu Kosmografije, koje na žalost ne- stade. Umro je oko godine 1560.

O. Antun Tudrović, dubrovčanin, vrsni muzik, umre godine 1566.

O. Emanuel Zlatari ć, „sumus musicus", umro je u Dubrovniku 1570.

O. Gavro Tamparica, dubrovčanin, pjesnik, ve- liki maestro u glazbi, bio je kapelnikom na carskome dvoru u Beču, gdje je i umro godine 1575.

O. Karlo Belleo (Bjelić) iz Dubrovnika, veliki filozof te klasični latinski pjesnik, napisao je : D e s e- cundarum intentionum natura. — Tract. de multipl. sensu S.Scripturae — Carmina varia. — Dialogo sulla Jerusalemme del T.asso. Umre godine 1580.

Veliki latinski pjesnici svojeg doba bijahu : o. D i o- nisij Katić, koji je umro godine 1587., te o. An se Imo Katić iz Jasenice u Konavlima. Mnogobrojne njegove latinske pjesme nalaze se u rukopisima u biblioteci Male Braće u Dubrovniku. Umro je godine 1792.

14

O. Bonifacije de Stephanis (Drakolica) iz Lopuda bijaše vrsni teolog i jurista, te Vikarij sv. Zemlje i biskup Stona. Bio je također nuncij pape Pija V. na španjolskome dvoru kralja Filipa II., a prisustvovao je kao ieolog i Tridentinskome saboru. Godine 1568. napisao ie : De ortu Clericorum in Ecclesia, a godine 1572. : De perenni cultu Terrae Sanctae, ejusque fructuosa peregrinatione. Umro je u Temešvaru godine 1581.

O. Toma Orsinić, dubrovčanin, doktorirao se je na Sorboni u Parizu ; bijaše glasoviti propovjednik, sta- rinar, povjesničar, te primas cijele Rašije. Umro je go- dine 1606.

O. Frano Radaljević, dubrovčanin, kipar, umro je 1607.

O. Dinko Andrijašević, dubrovčanin, velikim uspjehom predavao je filozofiju i teologiju na mnogim sveučilištima. Osobito se je istaknuo kao kanonista i hr- vatski govornik po cijeloj Dalmaciji. Radi svojih učenih spisa, koji su nažalost nepoznati, bi imenovan nadbisku- pom u Skadru. Umro je u Rimu godine 1637.

O. M a r i n F 1 o r i j iz Dubrovnika bijaše valjani pro- povjednik, zvjezdoznanac i vrsni pjevač. Umro je g. 1637.

O. Mat ej sa Pelješca bijaše slikar, koji zlatnim dekorativnim slikama uresi strop crkve Male Braće u Du- brovniku. Umro je godine 1612.

O. Benedikt Orsinić, dubrovčanin, vrsni teolog, napiše talijanski: La verita esaminata intorno al ramo piu principale del grande Alberto Com- meno istorico e genealogico. Bijaše biskupom I|eša u Albaniji. Umro je godine 1653.

O. Frano Gučetić, dubrovčanin, vrsni muzik, učini koralne knjige, koje sad gledamo u Dubrovniku. Umro je godine 1658.

15

O. Martin Rosa iz Stona izda godine 1638. kao profesor teologije u Madridu : Compendium histo ricum nationis Illyricae u stihovima latinskim Umro je u Dubrovniku godine 1660.

O. Marko Marulićiz Spljeta tiska godine 1636 u Mlecima jedno djelo o muci Isukrstovoj.

O. Bono Razmilović, spljećanin, slikar, učini dva divna korala neprocjenive vrijednosti, umre oko go dine 1676.

O. Augustin Mačedonić iz Župe kod Dubrov nika, vrsni teolog, perfektno je poznavao španjolski te je u tome jeziku pisao i pjesme sastavljao. Dubrovačka re publika imenova ga biskupom Stona. Umre u Rimu go dine 1683.

O. Vito An d rij aš e vi ć, dubrovčanin, vrsni go \ornik i filozof, ostavi nam dotjerane opise užasnog po tresa od godine 1667. Tiska više knjiga na hrvatskome jeziku, naime: Pravi način za prositi milosti od gosp. Boga po dostojanstvu sv. Antuna od Padove. Mletci, 1664. — Devocioni po libriem duhovniem skupljene i za pokrijepljen je dušah ucvieljenieh u jezik dubrovački slo- žene. Mletci, 1664 — Duhovni razgovor godine 1686., te Put od raja godine 1687. Također tiska tali- janski svoj O^uares imale godine 1679., te L'avvento, kao la Novcna del St. Natale. — Besiede ko- rizmene. — Panegirici i dva traktata : d e m e m o- ria artificiali, seu locali i de emblematum formandorum ratione. Umro je godine 1688.

O. Hilarij Crijenković iz Župe kod Dubrov- nika, bijaše teolog osobite sposobnosti i čovjek velike učenosti. Dubrovačka republika imenova ga biskupom Stona, čemu se on živo opre.

16

O. Pavao Pelicer iz Rovinja. U samostanu grada Kopra nalaze se u rukopisu tri sveska njegovih propo- vijedi sa obilnim tumačenjem. Njemu smo harni na iscr- pivim opisima samostana, koje on pohodi kao generalni vizitator god. 1640. Umro je godine 1691.

O. Bono Hol jar iz Korčule, muzik, tiskao je mnogo crkvenih melodija. Njegov portret se viđa i dan- danas u domorodnome samostanu. Umro je godine 1705.

O. Antun Primi, teolog, nuncij dubrovačke repu- blike, biskup Trebinja i Mrkane, napisao je godine 1702. : La lega delT onesta e del valore. Umro je u Du- brovniku godine 1705.

O. Vicko Lupiš iz Konavala, vrsni teolog Man- tovskih duka, hrvatski propovjednik i biskup Stona, na- pisa : Campo di Bataglia. Rukopis se čuva u biblio- teci Mantove. Umro je u Stonu godine 1709.

O. Oktavi j Spader (Janković) iz Zadra, bio je biskupom Raba i Asiza, filozof, povjesničar, teolog. Na- pisao je; Cathalogus de Minoribus suae prov. s. Heronymi nuncupatae, qui sanctitate, et publicis muneribus floruerunt. Bononiae 1686. in fol. — i 1737. in fol. — Lumi Serafici di Por- ziuncola 1701. — Dissertazioni due sulla sto- ria deir indulgenza di Porziuncola, tiskano najprije godine 1701., te 1705. — Relazione sul cuore di S. Francesco sepolto nella basi- licadegli angioli. Venezia 1707. — Prolego- m e n a S. S c r i p t u r e, što bi više puta tiskano. Ostavio je samostanu u Asizu šest voluma rukopisa u kojim piše o povjesnim dogođajima Poslao je samostanu Zadra rukopis svoje filozofije naslovom: Biblioteca Scotistarum. Započeo je djelo: Biblioteca cano- nica, giuridica, morale, teologica. To zname- nito djelo dovrši i izda Lucij Ferraris, profesor na sve-

c

% o

g

CO

(/i CO

o

17

učilištu u Bologni. Napisao je i svoje propovijedi: Seal a d e 1 P a r a d i s o, no na žalost nestade toga djela. Umro je u Asizu godine 1715. Lijepi natpis resi njegov grob, kao i sliku njegovu.

O. Antun Dragičević iz Korčule, vrsni gojitelj hrvatskog jezika, ispjeva godine 1717. junaštvo dva- deset i pet Perašćana, koji izvojštiše sjajnu pobjedu nad 175 Turaka. Pjevao je o muci Isukrstovoj i tumačio psalme. Njegovi rukopisi nalaze se u samo- stanu na Otoku kraj Korčule.

O. Inocent Grgić, rodom iz Neretve, napisao je dva katekizma; jednog za župnike, a drugog za djecu. Djelo se zove: Nauk Krstjanski obilan slovi n- skomu narodu odkriven. Venetiis. Occhi. 1750. — Nauk krstjanski složen po Naredbi sv. o. Pape Klementa VIII. od kard. Bellarmina i kratko uvježbanie o prvoj izpovjedi i pričesti diece i t. d. Umro je godine 1776.

O. Sebastijan (Sabo) S 1 ade (D olci) iz Du- brovnika, najproduktivniji je redovnik ove provincije za svojeg doba. On je bio istodobno filozof, teolog dubro- vačkog senata, govornik, profesor, povjesnik, pjesnik hr- vatski i latinski, te napokon provincijal. Djela su njegova slijedeća : De Ragusini Archiepiscopatus anti- quitate epistola anticritica. Accedit cjus- dem Ecclesiae Antistitum series cronolo- gica perpetuis confirmata monumenti s. An- conae 1761. — Monumenta historica prov. rha- gusinae o. M. s. Francisci. Neapoli, 1746. — Fasti litterario — ragusini, sive Vivorum iitteratorum prospectus. Venetiis. 1767. — De IIlyricae linguac vetustate et amplitu- dine. Venetiis, 1754. — Dissertatio historico- chronologica de perpetua Reip. ragusinae

2

18

libertate. — Carmina divcrsa — Epigramata — Hymni et responsoria, latinski sve ispjevano. Sastavio je također dva Qjv a r e s i m a 1 a : jednog hrvat- ski, a drugog talijanski. Kao crkveni govornik propovijedao je: u Rimu, Firenci, Genovi, Napulju, Padovi, Mlecima, Kotoru, Dubrovniku, Spljetu i t. d., te je sastavio mnoge posmrtne govore, kao i tolike pohvalne be- sjede o svecima, te propovijedi za Došašće Gospodinovo. Napisao je još : Maximus Hier. vitae suae S. scriptor sive de moribus doctrina gesti s. Anconae, 1750. Popravi i nadopuni: N e- crologium provinciae rhacus. s. Francisci. Slika njegova stoji do drugih glasovitih dubrovčana u bi- blioteci Male Braće u Dubrovniku, na kojoj se čita ovaj natpis :

D. G. M.

Edidit libros

Quinque guingentis

Bibliotecam auxit

Censu annuo Eamdem dotavit

Umro je godine 1777. u Dubrovniku.

G. Lovro Cekini ć, dubrovčanin, napisao je: Vo- cabolario italiano — illirico. — Povijest du- brovačke provincije. — Privilegii dei Min. Gsservanti. Sve u rukopisima. Umro je u Spljetu u samostanu na Poljudu godine 1752.

G. Ludovik Radić, rodom iz Cavtata, bio je mi- sionarom na Jonskim otocima, te profesorom filozofije i bogoslovlja. Ustanovio je i upravljao po našim krajevima zadrugom „Presv. Imena Isusova". Napisao je jedan lijepi latinski govor prigodom dolaska nadbiskupa dubrovačkog, Nikole Pugliesi u Dubrovnik, koga tiska u Jakinu godine 1770. Sastavi hrvatski krasno djelce nabožnog sadržaja :

19

Rukolisfi duhovni. Livorno, god. 1776. Umro je regbi otrovan na otoku sv. Maura godine 1782.

Fra. Pasko Baleti n, iz Konavala, bijaše vrstan mekanik, o njemu ćemo kašnje koju više reći. Umro je godine 1792.

O. K I e m e n t R a j č e v i ć, iz Gradca oko Trebinja, napisao je: Posluh Abrahamov. Umro je godine 1832. Neki hoće, da ga je on prepisao u čisto, ali ne sastavio.

O. Frano Trojanis iz Korčule profesor filozo- fije, vrstan propovjednik po Dalmaciji, Istri i Italiji, ostavi u rukopisima dva svoja quaresimala, mnogo po- grebnih govora, kao također govora u čast sve- i a c a, jedan volum teologije, pov jesne podatke o čudotvornome propetu na Otoku kraj Kor- čule. Umro je godine 1782.

O. Bernardin Vukovićiz Spljeta, čovjek oso bitog talenta, učen u filozofiji i teologiji, napisa mnoge učene rasprave za obraćenje Izraelićana, koji se nalažahu u Spljetu. Sve ove spise uništi nezasitni požar. Umro je godine 1783.

O. Arkanđel Radić iz Cavtata, nije imao ta- kmaca na orguljam. Umro je godine 1785.

O. Timotej Glegj, dubrovčanin, osobitim zani- manjem bavio se je učenjem hrvatskog jezika, te prevede na hrvatski nabožnu dramu Isusovca Nikole Ptolomeja : Poziv sv. Aloizija Gonzage u Družbu, i neka duhovna štiva o. Cesara Calini Isusovca i sva malne dramatička djela opata Metastazija. — Put od Križ ja. — Jedan rukopis ne cio bo- goljubnih predmeta. Umro je u Dubrovniku g. 1787.

O. Ivan Grizostom Klešković iz Župe kod Dubrovnika, napisa: Priprava duhovna za bogo- ijubno pristupiti na svete Sakramente od Ispo-

20

vješti i Pricestjegna, druga diela krepostji Karstjanskieh, Dubrovnik, 1784. — te Novena na slavu prisvetoga Sarza Jezusova iz Italian- skoga u slovinski jezik prinesena po otzu Fr. Grizostomn Clesckovichju iz Dubrovnika. Umre godine 1796.

O. Urban Grkešiz Lopuda kod Dubrovnika, ma- tematičar, filozof, napisa propovijedi za korizmu jedan veliki volum. Umro je 1798.

O. Vlaho Letunić iz Konavala napisao je dobro poznati: „Put sveti od Kriscja". Jakin, 1768. Ova bo- goljubna knjižica bi dva puta pretiskana godine 1909. i 1914. O. Letunić umro je godine 1799.

O. Joakin Stulli iz Dubrovnika mnogo proputova širom domovine i izda svoj bogati rječnik : Rjecsosl6xje u komu donosu se upotrebljenia, uredni a, mu- csnia jezika Slovinskoga Italskoga i Latin- skoga krasnoslovja nacsini, izgovaranja i pro- rjecsja. Šest je velikih svezaka. Tiskano u Dubrovniku godine 1801., 1806., 1810. Isti car Josip II., kao i Maršal Marmont poduprli su mu izdavanje. Ovaj rječnik od velike je važnosti za hrvatski jezik, šnjim se i danas služe mnogi hrvatski filozofi. I Broz-Iveković kao Akademički rječnik u mnogome se je služio ovim rječnikom. O. Stulli umre u Dubrovniku shrvan ovim velikim radom godine 1817.

O. Bernardin Vuičić iz Dubrovnika, mekanik, sli- kar. Mnogo je radnja u zlatu učinio. Umro je 1826.

O. Konstantin Božić iz Pašmana, učitelj mla- dosti, provincijal. Napisao je: 1. Theses theologicae habitae Jadrae in eccl. s. Francisci. 1810. — 2. Lcttera circolare. Žara. 1840. 3. Orazione nell' occasionedellaprofessionedella monaca Cla- rissa suor M.Costanza Midenjak. Venezia. 1841. — 4. Orazione sacra nella occasionc della

21

professionc di cinquc Chierici. Žara. 1842. — Ragionamento sacro tenuto nella circostanza dclla vestizione di duc candidati. Žara 1843. — 6. Bibliografia dcl P. Ottavio Jankovich detto Spader di Žara. Žara, 1846. — 7. Biblio- grafia del Sommo Pontefice Giovanni IV. nato a Žara. Žara, 1855. — 8. Ragionamento storico- critico sopra la patria del massimo dottore s. Girolamo. Žara, 1856. — 9. Ragionamento sopra l'onesta e probita cristiana cattolica. Žara, 1856. Vrstan je bio propovjednik na hrvatskome jeziku, te je ostavio u rukopisima svoje korizmene pro- povijedi. Također se je bavio i pjesništvom. Umro je u Zadru godine 1861.

0. Antun Agić iz Dubrovnika pokaže osobitu spo- sobnost u filozofiji, teologiji i lijepim znanostima Bijaše vrstan propovjednik, te kapelan dubrovačkih poslanika u Carigradu. Važni su njegovi sastavci različitog sadržaja, koji se nalaze kao rukopisi u biblioteci Male Braće u Dubrovniku, a ti su:

1. Varie annotazioni di studii storici e bio grafici II. Studii su Pomponio Melo, Elio Cervino ed altri illustri Accademici (^uirinali. III. Luču brationes circa Accademiam O^uirinalem. IV Dissertatio de poesi. V. Adnotationes ad acca demiam Q_uirinalem spectantes. VI. Carteggio letterario tra il P. Agich ed il Barone Franc Maria de Carnea-Stef faneo. VII. Raccolta d composizioni poetiche tatine di scrittori ra guše i, trascrite dai Codici della Vaticana VIIL Annotazioni per lo studio della Numisma lica Greca. IX. Undici fascicoletti di annota zioni estratte dalle opere di diversi celebri autori. X. Un fascicolo di annotazioni storiche

22

e biografiche con indice alla fine. XI. Duae Orationes funcbrac Antonii Volsci, et tertia Thomae Inghiramii a P. Agich collcctae addiia ejusdcm praephatiuncula. XII. Antonii Agich rhacusini Ord. Min. nonnulla Carmina. XIII. Ad Marcum Bruyerium Elcgiae tres auctore P. Agich. Accedit cxpositio carminumad Pium Papam VII. ct ad Cardinalem Corandinum. O. Agić umro je godine 1830. u gradu Asizu.

U ovo doba spada i smrt poznatog o. Ambroza Markovića, o kojemu, kao redovniku iz Rijeke Dubro- vačke, pišemo pri kraju.

O. Lujo Skakoc iz Trogira, brat Ivana hvarskog biskupa, bijaše biskup Cefalonije i Zante. Dragocjene su njegove radnje: Trattato di filosofia-teologia do- gmatico-morale — Prediche illiriche ed ita* Hane ~ Omelie — Raccolta di Lettere fami- gliari. Umre godine 1842.

O. Albertini Beninj, za svoje doba jedan od istaknutijih dubrovčana u znanosti, pak teolog, filozof, pjesnik, propovjednik po svim većim gradovima Dalmacije i Italije, bio je član akademije Arcadi, a u onoj Tiberina čitao je svoje pjesničke sastavke u klasičnoj latinštini. Bio je biskupom Skadra, a kašnje bi imenovan biskupom Spljeta, nu pri zadnjem pohodu u Albaniji oboli i umre godine 1838. Lijepi natpisi rese njegov grob u Albaniji.

O. Inocent Culić rodom je iz Spljeta, ali većinu svojih dana sprovede u Dubrovniku. Kao hronolog provin- cije osobitom je marljivošću prikupljao sve moguće ruko- pise, kao i tiskana djela, koja se tiču naših strana, ili koja napisahu naši ljudi. Jer je bio nagluh, sav grad Du- brovnik zvao ga je „fratar gluhi". Tome smo redovniku u velike zahvalni, što nalazimo sada u biblioteci Male Braće neprocijenjeno blago domorodnih stvari, koje je on

23

prikupio. Dr. Augustin Kaznačić izdao je popis njihov: Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella li- breria dei RR. PP. Francescani di Ragusa. Žara, 1860. Isti o. Culić napisao je mnoge pjesme na hrvat- skome, latinskome i talijanskome jeziku: Epigramata: in funere B. Zamagnae — Fr. Innocentii Ciu- lich ad Reham suum Mecenatem elegia. — Al signor Antonio Dory de jobahaza, Anacreon- tica di Fr. I. Ciulich— Necrologia di P. I. Sorgo- Cerva, patrizio di Ragusa. Commentarium

de vita et rebus gestis P. B. Albertini — De vita et scriptis M. Ghetaldi. Umro je godine 1852.

O. Bono Marčela iz Kotora, veliki prijatelj o. Cu- lića, prevedena hrvatski jezik: Govore Turlota i Mo ralne Kase Benedikta XIV Godina njegove smrti nije nam poznata

O. Dinko Stoj i ć, dobar redovnik, valjani propovjed- nik, slikar, rodio se je u Dubrovniku Napisao je: Bre- vissimi cenni sul noviziato e sul metodo di educare i Novizi. — Slave Karmelitanske izgo- vorene godine 1850 Spljet. Umro je godine 1853

U velike su poznata imena biskupa: o Urbana Bogdanovića, o Frana Frankovića i o Luja Ćur- čije, sva tri dubrovčanina

U ovo doba oko 1878. živio je i o. Pacifik Rade- Ijević, pjesnik, o kojemu će biti kašnje govora.

O. Evangelista Kuzmić rodom iz Dubrovnika bijaše čovjek opće izobrazbe Na sveučilištu u Padovi usposobi se za ljekarnika. Vrativši se u Dubrovnik, kroz cijeli svoj život bijaše ljekarnikom naše ljekarnice u Maloj Braći Marljivošću i naporom sakupi bogatu zbirku školjaka, bilina i domaće faune. Mnoge školjke i mekušci nose ime vrijednog o. Kuzmića. Bio je u znanstvenom dopisivanju sa Sulekom i Brusinom. Bru*

24

sina je opisao njegov život i njegov rad. Lijepa zbirka školjaka i numizmatike stare dubrovačke republike, što sakupi o Kuzmić, resi sada zagrebački muzej Obdaren finim ukusom i lijepim talentom bavio se je o Kuzmić i glazbom, osobito crkvenom, a poznavao je kontrabas, fagot i orgulje U samostanu Male Braće lijepo uredi glazbeni arhiv, mislimo, prvi je u Dalmaciji. On bijaše i po- vjesnik te uz sudjelovanje prijatelja napisao je: Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa Trieste, 1864 Napisa: Onori funebri resi alla memoria di Fr. Urb. Bogdanović-Vescovo 1862 ~ Onori funebri resi alla memoria di Fr S Franković M O. Vescovo 1865. U rukopisima ostavi: Živote tolikih glazbenika Bijaše književnik i pjesnik, oso- bito prigodni Umro je godine 1880. živo oplakan od braće redovnika, od grada Dubrovnika i od cijele Dalmacije

O. Josip Rossi iz Trsta, akademički slikar, učio je u Rimu, Mlecima i u Milanu Od akademičkog senata u Mlecima dobi diplomu Mnoge njegove slike viđaju se po oltarima naših crkvi i u Rimu. Umro je godine 1890.

O. Donat Fabijanić, rodom iz Paga, bijaše pro- fesor javne gimnazije, te književnik, povjesnik Napisao je: Lettera nell' occasione dell' apertura della straua del Velebić. — I dipinti di Lešina -- Sopra alcuni conventi in Dalmazia. — Storia dei Frati Minori in Dalmazia, Bosnia et Erze- cfovina Dva svezka LaDalmazia nei primi cingue secoli del Cristianesimo. — 11 presente ed il passato della Bosnia ed Erzegovina — 11 con- vento piu antico in Dalmazia — I Firmani dei Sultani di Constantinopoli ai Conventi della Bosnia ed Erzegovina — Discorso sulla Storia religiosa e civile della Dalmazia e popoli

25

affini. — Illustrazione di alcune Bolle Ponti- ficic. Umro je godine 1890

O. Ivan Cetulj iz Krka, koji umre godine 1897 bijaše valjan muzik, dobar redovnik, kao i o Pelegrin Demarchi

Poznato je ime svetog redovnika, biskupa, o Ful- gencija Careva iz Kaštela Umro je g. 1901. na Hvaru

Ali ova provincija ima i sada lijepi broj istaknutih pregaoca na književnome polju, koji su još živi Imena njihova i njihove književne produkte tek naprosto spo- minjemo.

Nestor je među njima: o Vicko Tomašić ro- dom iz Smokvice na Korčuli, a nalazi se kao starac od 74 godine u Zadru. Napisao je: Ožujsko mjesečenje nije mjesečenje Vazmeno. — Po vješt J ulijeva, Grgureva i Jevrejskoga koledara — Smrt kra- ljice Jelene (Bolletino di Archeologia). Ancora sull' anno della distruzione di Salona (Ibidem) - Sulla celebrazione della Pasqua — Sulpizio Q,uirino ed il suo censimento, contro il prof Monsen. — II processo di Gesu critica al libro di Rosadi. — Nicejski sabor i svetkovanje Va- zma u katoličkoj i istočnoj crkvi (Balkan). — Nekoliko riječi o Vazmu, odgovor veleuč. ocu CesaruTondini (Ibidem) — Kad se je rodio Isus? kad je umro? u kakvome je kruhu ustanovio Presv Euharistiju? (Ibidem). — Nekoliko riječi o godini Kvirinova popisa, Irudove smrti i Ti- berijeva vladanja (Ibidem)

O. Gajo Letić iz Lošinja, muzik, fabrikator orgulja, sad bolestan živi na Hvaru u 60. godini.

O. Urban Tali ja, hrvatski učenjak, živi u 56. go- <iini u Dubrovniku, a književni je njegov rad slijedeći : Govor o dru Franu Račkomu, Dubrovnik, Pretner

26

1894. — Vijenčić pripovijedaka za puk, Zadar,

1895. — Nerješivost ženitbc, Sarajevo, 1895. — O vrhovnom načelu etike, Dubrovnik, 1897. — O Gun- dulićevoj Proserpini ugrabljenoj, Dubrovnik, 1898.

— Trinaest utornika sv. Antuna, Dubrovnik, 1900.

— Socijalizam i socijalno pitanje, Dubrovnik, 1905.

— Prigodom nekih konferencija o socijalnoj de- mokraciji, Dubrovnik, 1906. — Humanitarna djela, patriotizam, vjera u dubrovačkoj prošlosti, Du- brovnik, 1908. — „Errores scientifici et historici" u nadahnutim knjigama i „citationes tacitae", Za- greb, 1908. — Crtice iz kršćanske arheologije, Dubrovnik, 1909. — Netrijezna kritika i Euhari- stija u II. i III. stoljeću Crkve, Sarajevo, 1909. — Socijalna demokracija prema socijalnom pitanju Sarajevo, 1909. ^ Pravci u kršćanskoj apologetici Sarajevo, 1913. — Prigodom zadušnica za blago pokojnoga papu Pija X., Dubrovnik, 1915. — Reli giozna skepsa i kršćanska Apologetika, Prvi dio Sarajevo, 1914. Drugi dio već je napisan, ah nije tiskan O. Talija napisao je veliki broj članaka po raznim kato ličkim revijama na hrvatskom, talijanskom, latinskom i nje mačkome jeziku. Te su revije: „Hrvatska straža", ^Lisl Dubrovačke Biskupije", kojemu bijaše za više godina urednikom, „Vrhbosna", „Serafski Perivoj", „Katolički List" „Bogoslovna Smotra", „Revista internazionale delle scienze sociaH", „Divus Thomas", „Palestra del Clero", „Litterae Slavorum meridionalium", „Quartalschrift" i t. d

O Augustin Pavlić iz Dubrovnika pisao je dosta po raznim listovima, a prevede na hrvatski jezik: Utor- nici sv. Antuna. — Mjesec novembar, posvećen dušam od čistilišta. Živi u Slanome u 55. godini života

O. Benvenut Rode iz Krka bavi se mnogo povješću. Napisao je: De antiquitate provinciae Sclavoniae

27

o. Fr. M. (Archivium Franc.) Prikupio je mnoge doku- mente po raznim arhivima Dubrovnika i Zadra o svojoj provinciji. Neke je izdao u Misclelanea, što izlazi u Italiji. Priredi za tisak i nekim bilješkam upotpuni: Nc- crologium Fr. M. de Observantia provinciae s Francisci Ragusii — edidit notisque illustravit P. B R. ad Claras Aguas, 1914 To isto čini i za Nekro- logij stare zadarske provincije prije sjedinjenja. Mnogo prikupljenog historičnog materijala on posjeduje. Živi u Zadru u 54. godini života.

O. Hijacint Repič, Slovence, bavi se dosta po- vješću. Napisao je u Archivium Franciscanorum: De B. Monaldo O. Fr. M — Prevede iz njemačkoga: Ma- nuale per i Religiosi. Pisao je po raznim listovima o muzici i o povijesti svoje provincije Živi u Kopru u 53. godini života

O Lujo Pogačnik redovnik je osobitih sposobnosti, a rodom je iz Trsta. Napisao je: Breve monografia del P Bonaventura da Parma, Arcivescovo di Ra- gu sa U „Smotri Dalmatinskoj" pisao je: La cometa di Haller e le sue apparizioni atraverso i secoli. Iz- našao je kako se može kut dijeliti u tri jednaka dijela. Izum je taj od osobite znamenitosti, oko kojeg su se mu- čili učenjaci još prije Isukrsta. Za to je dobio patent od naše i njemačke vlade. Živi u- Zadru u 53. godini života

O. Hugolin Didon iz Furlanije, napisao je: Euha- ristično blago, Zadar, godine 1908. — Moj najljepši dan, Zadar, 1909. ~ Anđeosko dijete, Zadar, 1912. — izdaje listove: Euharistični Glasnik — Lamico dei Pargoli, koga sad izdaje na hrvatskome jeziku pod imenom: Prijatelj malenih Živi u Zadru u 41 godini života

O Petar Vlasi ć iz Veleluke napisao je već mnoga zanimivih članaka u „Katoličkome Listu", „Našoj Misli'%

28

„Hrvatskoj Straži", „Listu Dubrovačke Biskupije" te u „Pučkome Listu". Izdao je knjigu: Savremena Biblijska pitanja, Rijeka, 1914 Protumačio je psalam „De pro- fundis" na temelju hebrejskoga teksta, Dubrovnik, 1915 Osobitom marljivošću radi dalje na biblijskome polju. Sad stanuje u Dubrovniku, a u dobi je od 32. godine.

Lijepo zaduži hrvatsku javnost o. Leon Medić, što mnogobrojnim nabožnim slikama podade hrvatski tekst. Sada je župnik u Americi.

Ova provincija izdaje tri nabožna lista, naime:

I. Euharistični Glasnik — izlazi od 1908. u Zadru.

II La Madonna di Barbana — izlazi od godine 1910. u Gradu

III. Prijatelj malenih — izlazi od 1915. u Zadru

7. Sadašnje starjcšinstvo. Broj članova.

Provincijal: o. Bono Skunca.

Kustos: o Augustin Juničić.

Definitori: o Alfons Markvitzka, — o. Egidij Braut, ~ o. Lujo Pogačnik, — o. Anđeo ] urica.

Tajnik provincije: o Bernardin Benjovsky.

Broj je članova ove provincije godine 1915. — 175 redog^nika.

II. Dubrovačka Rijeka.

1. Položaj i osebujnosti Rijeke.

Jedan od najčarnijih predjela historičkog grada Du- brovnika za stalno je romantična uvala Dubrovačke Rijeke (Ombla) Sa sjeverne strane Dubrovnika, a na istok gruške luke ona se uvlači između onih visokih brda, koja čine pravi kut. I to njezino vilovito gorje što se dostojanstveno spušta sa svojim gudurama i pećinama k uvali, ona kri-

29

stalna voda, živa vegetacija, drevne ville, milovidne kuće, zgodni položaj crkvi, vitkih zvonika, sve to pruža sliko- vitu panoramu oku motrioca. Sve je to protkano nekom mističnom melankolijom, sve ovo sliči norveškim fjor- dovima

Čitav plan čarobne Rijeke nazva Nijemac dr Germar u opisima svojih putovanja kroz naše krajeve, najljepšim krajem Ilirije Tu je stan vila pjesnikinja, tu odmor i bo- ravište genija Muze istjerane iza pada Carigrada, piše Rastić, pobjegoše na obale Tibera, Arna i Brente, ali ne zato da nijesu dolazile katkada okupati se i u blato Rijeke ribarice, ili u krajeve Župe mlinarice. ' Tu one nadahnuše Eliju Lampridija, ] unija Rastića, Petra markiza Bonu, ba- runa Vlaha Getaldi, konta Luku Sorkočevića Tu je i Ka- zali napisao svoju „Zlatku".

Rijeku Dubrovačku Strabon i Konstantin Porfirogenit nazva Arion, latinski se zove Umbla, talijanski Ombla, a hrvatski per antonomasiam Rijeka, radi obilnosti svoje vode Cijeli joj je tijek dug tek 5 kilometara, širina joj je na najširem mjestu 400 metara, a dubina do 30, te do- nekle mogu i veći brodovi po njoj ploviti, a manji sve do izvora.- Na sami pogled izvor joj je bučan u svome vrtlogu, neopisiv u odrazu modrila, u obilnosti vode. Da joj je tijek dulji, baš radi obilnosti vode, ne bi zaostala za naj- većim rijekama Europe I zato o njoj pjeva već imenovani klasik latinista Elija Lampridij, da se ne bi sramila ni Du- nava, ni Nila.^ Ispod gordih klisurina brda Bjelotine glogolja.

^ Rastić: Saepe laverunt fontibus. — Umblae, Saepe aprico luserunt in litore Brcni.

^ ViceAdamović: Rijeka, topografično-povjesničke bilješke. Dubrovnik, 1904.

^ Elij Lampridius:

Danubio et Nilo non vilior Umbla fuisset, Si modo progressus posset habcre suos.

30

^rijc, te po općem mnijenju ona je dio rijeke Trebišnjice, koja se nakon dvije milje tijeka kroz ponore zemlje u jedan mah sunovraća k moru Voda joj je prozirna, bistra, te se lako na mnogim mjestima razabire svaki i najsitniji ka- menčić, svaka i najsitnija travica Divota je Božja gledati brzog cipola, kako se promeće među onim baršunastim resinama ; kako smudut, luc traži hranu, a tečna se po- landa i bukva svjetluca sa svojim ljuskama. 3ata skuša plove mirno, dok ih lukavi riječanin ne zapaše svojom mrežom. Po igalu među onim opljačkanim hridinama za- raslim morskom travicom lijeno gmiže hobotnica, a na skokove leti hirovita sipa, oliganj. Kad pak zimi udru ve- like kiše, voda postaje mutna, osobito kod sela Rožata oko gustog ševara, gdje pravi omaleno ostrvce, pokriveno žiikom i trstikom. Tada je obilan lov na jegulje. Zapuše li bura malo jače, to brzi valovi poprskavaju kapljicama kolni put na mnogim mjestima Tada je i vještom mornaru njezinom uvalom teško jedriti ; tada je i prelaz s jedne na drugu stranu pogibeljan, ako veslima brodića ne upravlja jaka desnica riječkog mornara.

2. Vegetacija.

Divnu panoramu romantične Rijeke obrubljuje živa vegetacija, koja je u velike bujna i raznolika. Tamo po gudurama i po golim vrsima brda raste busasti vrijes, pla- nika širi svoj list. Među onim krhim vapnenastim hridi- nama gospodare vitki čempresi i zeleni borovi. Po obron- cima se brda i marljivo obrađenim dolinama zeleni ma- slina, treperi lišće vinove loze ispremiješane smokvama i praskvama. Pri svakom koraku susretaš brojne palme, šipke, limune, rogače, a po vrtovima drevnih villa poro- dice Kaboga, Sorkočevića razno egzotično drvlje, kao : čikadea, eukaliptus, aravkarija, plodovi japanskog kaktusa začaravaju oko prolaznika. Među tim zemaljskim rajem

31

ugodna prebivališta izabra dubrovačka signoria : tu bijahu mila sijela dubrovačkih književnika.^

I taj zeleni, taj ugodni kraj razveseljuje pjev ptica pjevica : slavulj, modri kos, češljugar i razni drugi. Nad bistrom vodom popolijeća jato divljih golubova, da se odmori na zelenom boru ; jato pataka, da popostane u gustom ševaru, te slavić od blata. Marko ribar i razni drugi, koji onu tajnu tišinu predjela razbijaju svojim kre- štećim glasom. Čudni dojam čine oku motrioca i mnoge pećine, što različitim prosjekom zijevaju u onaj Božji zrak. Tamo vile kolo igraju, tamo je stan duhova, ležaj grdnih ptičurina, velikih zmija : takve bajke narodna mašta o njima izmišlja.

3. Mjesta u Dubrovačkoj Rijeci.

Uvala Dubrovačke Rijeke pri obalama svojim, i po uvalama raznih brdašca ima lijepih zaselaka i mnoga sela.

S lijeve strane ulazeći u uvalu Rijeke iz Oruža, na- nizalo se je po obronku maslinom pokrivenog brdašca sve do obale mjestance Mokošica sa župom. Duša ima 260, a obitelji 62. Njegovi stanovnici bijahu negda mornari, a sada su ribari, težaci. Između lijepih kuća vidno se ističe ne odavna građeni zvonik crkve. S desne strane Mokošice, baš na kolnom putu, nalazi se jodno-sumporno kupalište (Thermo-Therapija) od godine 1907. S lijeve pak strane na morskom žalu, vidi se drevna villa Đorđića, znamenita od godine 1814. Tu u noći od 18. siječnja bi posljednje vijeće dubrovačke gospode protiv Francuza. Nad Moko- šicom stoji Petrovo selo (drevno Kurilo),- koje pripada

^ Ferić: Periegesis de Umbla:

Faucibus a primiš geminae margine rivae, Mulla voluptatis causa, posuere beati tecta Patres. ^ Prof. Antonije Vučetić: Mali vogj putnicima za Dubrov- nik i okolicu. Dubrovnik 1910.

32

župi Mokošice, a ima duša 169, obitelji 25. Na protivnoj strani Mokošice, a od iste župe, topi se u sunčanom zraku pitomo mjestance Sustjepan. Duša ima 163, a obitelji 33^ Obalu simpatičnog mjestanca prekrivaju duge mreže, jer su mu stanovnici ribari i pomorci. Crkva je veoma sta- rinska, koju sagradi Stjepan Vojislav.

Prvo mjesto s desne strane do izvora jest Rožat sa župom, što se niže uz brdo nalik na zelenu piramidu^ Ime Rožat po općem mnijenju dolazi od riječi ruža, t. j. mjesto prečiste Djevice od ruža. I doista u crkvi matici tog mjesta, na velikom oltaru slika je prečiste Djevice^ kako lebdi n^d jednim krajem pokrivenim ružama.^ Da crkve lijepo se ističe novi zvonik, na kojem sumornim glasom odbijaju satovi, da sjeti umornog težaka na polju^ da je blizu noć, počinak. Mjesto Rožat ima duša 135^ obitelji 31. Prema njemu na istok, a s desne strane izvora, jesu mlinovi i tvornica leda Kisića, te tjestenina i kruha Orepić- Kisić, kao i motor za dopremu vode za grad Dubrovnik pa es- port vina Kolić. Iza mjesta Komolca širi se C i m p r e s a t a, te Sumetska dolina, gdje počimlje gradski vodovod, koga godine 1438. sagradi Onofrio Onosifor di La Cava po- troškom od 12.000 dukata, što bi bilo blizu 70.000 kruna.- U mjestu Komolcu, koji ima duša 251, obitelji 35, bje- lasa se na omalenome brežuljku crkvica posvećena Duhu Svetomu. Sumet, koji ima duša 220, obitelji 31, ima dvije crkvice : presv. Trojstva, čempresima opkoljenu i sv. Martina. Na lijevoj strani Šumetske doline, a na po- višenu mjestu, ostaje mjesto Knežica, oko kojeg se opažaju razvaline starinskih zgrada te starodrevna crkvica posvećena svetomu Kuzmi i Damjanu. Knežica ima duša

^Luigi Maschek: Manuale del Regno di Dalmazia. Žara: anno VI. e VII., str. 175.

^ Prof. Giuseppe Gelcich: Dello sviluppo civile di Ragusa. Ragusa 1883., str. 58.

I

33

164, obitelji 21, a Čajkovica 128 duša, 20 obitelji. Sva ova mjesta pripadaju župi Rožata, te jošter i mjestance Cajkovići pri obali rijeke, u kojem, među onim osam kuća sa 26 duša, dominira drevna villa grbom dvoglavog orla od obitelji Kaboge. Ona sad pripada obitelji Škapr- lende. Tu je kapelica sv. Petra.

Druga mjestanca župe Rožata jesu: Obuljeno sa 260 duša i 34 obitelji, Drače vo selo sa 115 duša i 21 obitelj te Prijevor sa 92 duše i 23 obitelji sa svojom malenom crkvicom sv. Nikole. I tako čitava župa Rožet, koje su 00. Franjevci župnici, ima sada 1391 duša.

4. Razno.

Riječani su, u opće govoreći, ljudi prometni, koji rado zalaze u svijet I sada ih ima lijepi broj u Americi U čitavoj Rijeci narodni se običaji već mnogo povrgoše, a narodna nošnja, osim Šumeta i Knežice, sasma izčeznu. Riječani su dobri rodoljubi, katolici, te u cijeloj uvali Rijeke nema nijedne obitelji druge vjere.

Rijeka ima posebnu općinu, čiji arhiv počimlje go- dine 1819. Ovoj općini pripadaju tri župe: Mokošica, Rožat, Osojnik. Sijelo njezino ostaje na kolnome putu iz Mokošice za Rožat, a u frakciji iste Mokošice.

Čitava Rijeka ima svoja dva poštarsko - brzojavna ureda. Jedan je u mjestancu Komolcu, a drugi u Moko- šici Ima i svoju željezničku postaju za Dubrovnik, Mo- star-Sarajevo, Trebinje.

Tri su pučke škole u riječkoj uvali: dvije su u župi Rožata, a jedna u Mokošici.

5. Sadašnje osoblje na upravi Rijeke Dubrovačke.

Rijeka pripada biskupiji Dubrovnika i današnji je biskup : presv. gospodin dr. Josip vitez M ar č e I i ć.

34

Župnici su — Rožata: o. Vanđo Brajnović, gvardijan samostana; o. Fulgencije Lopižić, drugi je redovnik u tome samostanu. - Mokošice: gosp. Don Petar Obuljen. Svećenik u mirovini : gosp. Don M a- r in Radulović

Na općini: gosp. B e r n j e grof C a b o g a, na- čelnik.

Prisjednici: gosp. Vodnica Vicko, gosp. Ivo Gjivulinović, gosp. Pavlović Niko.

Tajnik: gosp. Ivo H e r z o.

Učitelji: gosp. Marko Šoletić u Mokošici, gosp. Niko Mozara u Prijevoru, gosp. Margarita Rems u Komolcu.

III. Ustanova samostana.

1. Samostan Bcnediktinaca.

Već od godine 1123. kraj Rijeke Dubrovačke imao je jedan samostan redovnika i to otaca Bcnediktinaca. Njega sagradi Savica Gundulić, dubrovački plemić, s desne strane bučnoga izvora, a pod imenom Gospe od Rožata. )e li bio on sagrađen ondje gdje sada ostaje franjevački samostan, ili ondje gdje je župna crkva, pitanje je ne- poznato.

Sa nekom stalnošću možemo ustvrditi, da su oci Benediktinci bili dušobrižnici okolišnjem narodu sve do godine 1295., koje godine njihova dobra bijahu pripojena Kaptolu stolne crkve u Dubrovniku. Redovnici ne imajući što im potrebno bijaše, odalečiše se od Rijeke, a narod ostade bez tih svojih duhovnih otaca. Zub vremena po malo je rušio zapušteni samostan i do njega bijaše sa- građena današnja parohijalna crkva, kako barem piše o.

35

Matici.^ Neki masični komadi stupova, što se i dandanas vide razmješteni po zidu grobišta, a baš pri ulazu u crkvu, napominju nam, kako neki hoće, solidnost gradnje drevnog samostana.

Dosta vremena iza odlaska otaca Benediktinaca kriva sekta Patarena, imajući stalno zaleđe u Bosni kod svojih pristaša, zače provađati svoj zatorni rad i po okolišnim krajevima. Pogubnim svojim idejama zamami puk, te na- stade veliko uzbuđenje u vjerskim stvarima, a nije bilo dostatno svećenstva, kako opaža o. Mattei, koje bi tome shodno priskočilo.

Na tu činjenicu zamisli se dubrovački senat i tvrdo odluči toj sekti stati na kraj u onim predjelima, koje je za raznih prigoda kupio. 1 zato gradi neke franjevačke samostane, te ih povjerava redovnicima Bosanske Vika- nje, jer stalan, da će oni shodnim načinom taj kukolj iš- čupati.

I pravo mišljaše senati Ta ti redovnici svojim po- žrtvovnim radom zadužiše vijekove. O njima veli Toma biskup hvarski, pišući pismo sv. Ivanu Kapistranu, između ostaloga i ovo : na samu pojavu franjevaca iščezava kri- vovjerstvo.^

2. Franjevački samostan.

Pod takvim auspicijama senat dubrovački gradi go- dine 1393. u Rijeci, na okrajku mjesta Prijevora samostan i crkvu franjevcima Vikarije bosanske. Crkva bi posve- ćena Pohođenju Prečiste Djevice Marije sv. Elizabeti. Jedna notica, koju donaša gosp. Vicko Adamović iz nekog necitiranog rukopisa, veli : da je samostan sagrađen go-

^ Mattei: Zibaldone III., str. 509. Rukopis u biblioteci Male Braće u Dubrovniku. — Vojnović: Crkva i država u Dubrovačkoj republici.

^Farlatti: Illyricum sacrum, tom. IV., str. 71.

36

dine 1396.^ Istu godinu donaša i o. Cerva.'^ No ovoj go- dini protive se redom svi stariji i moderniji povjesnici, pa i isti gospodin Adamović.

O. Gonzaga, povjesnik franjevačkog reda, piše, da samostan u Rijeci hi sagrađen oko godine 1393. te za njegovog doba (1587.), da je bilo tu 5 redovnika.^ O. Ha- rold podudara se u istoj godini.* O. Wadding navada, da ovaj samostan bi sagrađen god. 1393. pri obali Rijeke, a da je shodan za sv. molitvu i mir.^ Farlatti napominje gradnju ovog samostana kao i onog u Slanomu oko go- dine 1393. Samostan u Rijeci, veli on, sagrađen je oso- bitom milostinjom dobrih duša. U XV. vijeku bi uništen 1 ponovno sagrađen. Ovdje je župa, koju franjevci drže.** Domaći povjesnici, kao : otac Slade (Dolci)^ o. Kuzmič,*^ te o. Fabijanić^ i Batinić^^ kombiniraju u istoj godini 1393.

Iz već napomenute notice od gosp. Adamovića on pogrešno izvodi, da su dva brata Tamparica došli u Rijeku

^ Adamović: Rijeka, topografično-povjesne bilješke, str. 21.: Conventus Umblae Visit. B. M. V. aedificatus fuit anno 1396., quem duo Fres. Ragi i Cives Fr. Gabriel et Raphael Tampariza in optimum reduxerunt modum ; quem tandem Fr. Franciscus Radaglia perfecle complevit.

2 P. Cerva: Metropolis Ragusina, tom. I., II., str. 773. Po ru- kopisu u biblioteci Male Braće.

'P. Gonzaga: De origine et amplificatione familiae sancti Francisci. Romae, 1587., str. 485.

^ P. Harold: Epitome Annalium O. M. U., sectio U., str. 1067.

'" P. Wadding: Aaaales Minormn, Tomus IV., str. 121.

•^ Farlatti: Illyricum sacrum, tomus VI., str. 146.

^ O. Slade (Dolci): Monumenta Historica provinciae Rhagu- sinae Ordinis Minorum, god. 1746., str. 22.

** O. K u z ra i ć : Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa. God. 1864., str. 13.

'^ O. Fabijanić: Storia dei Frati Minori. God. 1863., volume U., stF. 215.

^'^ O. Baiinić: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovim za prvih 6 vjekova njihova boravka. Zagreb, 1881.

37

i podigli taj samostan, kad znamo po Nckrologiju franje- vačke provincije, da su oni blizu 200 godina kašnje ži- vjeli. Mislimo, zarez je kriv, da štovani gospodin neopa- zice upade u ovu pogrješku.

Različite uzroke navađaju neki povjesnici, što sklo- nuše dubrovački senat, da sagradi samostan u Rijeci.

O. Fabijanić po kronici o. Oktavija Spadera (Janko- vića) navada, da su bosanski franjevci tražili pomoći kod svoje braće redovnika u Dubrovniku za rad po Bosni. Istodobno oni zamoliše dubrovački senat, eda bi im bla- gohotno dopustio sagraditi jedan samostan na njihovome zemljištu, koji bi im bio za vrijeme progonstva utočištem, te odmorom starcima i bolesnicima.^

O. Slade (Dolci) navada pak ovaj drugi uzrok. Bu- dući su bili mnogi krajevi, koje za se kupi dubrovačka republika, zaraženi krivovjerstvom, senat htjede nje po franjevcima pročistiti. I zato gradi njima samostane u tim predjelima. -

Mi mislimo i stalnošću držimo, da Rijeka nije bila zaražena krivovjercima. I stoga redovnici ovog samostana vršili su po okolišnjim krajevima, među Patarenima i Ski- zmaticima, svoj misijonarski rad.

Sasma je opravdana tvrdnja o. Spadera, naime, da samostan u Rijeci bi sagrađen za iznemogle trudbenike po Bosni, kao i za starce i bolesnike. Ali nije ovo glavni razlog, on je tek sporedan. Čudnovato nam se pak čini, da su bošnjeci tražili kod dubrovačkog senata, da im on do- pusti graditi samostan na svome zemljištu, kad svi redom povjesnici vele, da nje isti senat pozva u te samostane."^

Sasma je teško označiti prvobitni smještaj i prosto- rije ovog samostana, jer nemamo o tom nikakovih doku-

^ O. Fabijanić: Opus cit., str. 215.

- O. Slade (Dolci): Opus cit.. str. 22.

^ F a r 1 a t ti : Illyricum sacrum tomus IV., str. 335.

38

menata. On doista bi sagrađen na istom položaju, na kojem je i današnji, te po o. Kuzmiću možemo ustvrditi, da su prvašnje njegove prostorije bile sasma neznatne : nešto hodnika za stanovanje, a današnja riznica služila im je za crkvicu.^

IV, Rad redovnika riječkog samostana. Njihov uzorni život.

(1393.-1478.)

1. Dokumenat njihovog rada godine 1394.

Imajući na umu namjeru, zašto bi ustanovljen samo- stan u Rijeci, od davnih vremena imademo lijepih dokaza djelatnosti redovnika ovog samostana po ovim krajevima.

Iste prilike, isti položaj, ista svrha bijaše samostana : Stona, Slanoga, Rijeke, Konavala, pa zato sasma sličan bijaše i njihov rad. Za doba Patarena oni su podignuti, na dubrovačkom se zemljištu nalažahu, sve do godine 1478. pripadahu bosanskoj Vikariji, a tek zadnjih par go- dina Vikariji dalmatinskoj. Stoga odlučiti jednoga od dru- goga bila bi kruta pogrješka; zanijekati jednome rad, a drugome ga nadodati također bi pogrešno bilo. Doista svaki je od ovih samostana bio u nešto većoj ili manjoj djelatnosti, no franjevac jednoga od ovih samostana bio je na službu i drugima, i zato im je rad zajednički.

I da, već godine 1394. imamo palpantni dokumenat njihove djelatnosti na pergameni, koja se je čuvala u sa- mostanu sv. Nikole u Stonu. Kasnije ona bi prenesena u Dubrovnik, no mi je ne mogosmo nikako naći. Ipak

^ O. Kuzmić: Cenni Storici, str. 72.: II convento d'Ombla fu fabricato da principio in bcn modcste proporzioni, e l'annessavi Chie- suola consisleva lutta nella Sacristia dell' attuale Chicsa.

39

ovaj dokumenat već tiskaše mnogi povjesnici, kao : o. Slade (Dolci), ^ o. Fermendžin,^ Vojnović,'^ Farlatti.^

Kritično govoreći, ova pohvala ne spada na samostan Rijeke, ali spada, kako u svojim rukopisima „Privilegii Francescani" piše o. Lovro Cekinić na redovnike, koji su kasnije radili i u samostanu u Rijeci. A privilegiji i po- hvale jednoj provinciji od sv. otaca dodijeljeni, spadaju na sve samostane te provincije.

Važni momenal bi uzrokom postanku ovog dokumenta. Uzrok taj navada Farlatti u već spomenutom svojem djelu na str. 335. On je slijedeći :

Došavši bosanski franjevci na dubrovačko zemljište, pozvani od istog senata, živo pregnuše oko duševnog dobra okolišnjeg naroda. Oslonjeni na privilegijima pape Ivana XXIII. i Grgura IX., a buduć su veliki broj naroda priveli pravoj svetoj crkvi, za punih 50 godina, kao u Stonu, tako i u Rijeci, bili su faktično župnici tih mjesta. Ali to ne bijaše po ćudi svjetovnom svećenstvu. I ono živo radi, da se redovnicima digne ta čast. Ali oci bošnjaci ne miruju, oni se brane, te u spomenutom dokumentu izna- šaju svoj rad za narod, kao privilegije papa, koji im po- tvrđuju čast župnika.

Proučivši cijeli ovaj dokumenat izgleda, da je nešto zagrijano napisan ; neki hoće, da je odviše subjektivan ; ali ipak iz njega odskače veliki rad tih redovnika u ovim krajevima.

U tome važnom dokumentu ističe se njihov mar oso- bito oko obraćenja Skizmatika i Patarena, a to bez ikakvog

^ O. Slade (Dolci): Monumenta historica provinciae Rhagu- sinae O. M., str. 19.

^O. Fermendžin: Monumenta spectantia historiam Slav. Merid. volumen XXin. — Acta Bosnae, str. 54.

^ Vojnović: Prilozi k arhivalnijem pabircima Dubrovačkijem str. 78.

* Farlatti: Illyricum sacrum, tomus VI., str. 335.

40

materijalnog dobitka. Stoga nije uputno — govori doku- menat — da iti se digne sa mjesta dušobrižništva, sve dok sveta Stolica što drugo ne odredi za ovaj narod. U potvrdu ove izjave oni se pozivlju na tolike privilegije, koje im rimski pape u svojim bulama dadoše. Najprije po buli pape Ivana XXn.\ u kojoj se uključuje ona Aleksandra IV., slobodno im je propovijedati riječ Božju, sa izopće- nima općiti, nekrštene krstiti, nesjedinjene s Crkvom sje- dinjivati, odrješivati ubojice klerika, graditi nove crkve, a stare rekoncilirati, koje budu profanirane ; proviđati nove crkve župnicima, i t. d ^ Po buli pak pape Grgura XI. ^ rečeno je : Bosna je sa svojim granicama ili zemljama i gradovima uključivo, gdje stanuju nevjernici i raskolnici, povjerena fratarskoj upravi, a i Ston je i Rijeka pod njihovom upravom — i zato ovi redovnici slobodno mogu zamijeniti u dušobrižništvu. Slobodno je njima krivovjer- nike obraćati, u vjeri ih gojiti, te po svetim sakramentima uzdržavati. Papa Urban VI. potvrđuje ove povlastice sve dok biskupi brojem svećenstva ne priskoče duhovnoj pa- stvi. Ovo je sumptum toga važnog dokumenta od g. 1394. Po izvadcima ovih povlastica, koje sv. oci pape po- dadoše franjevcima, svaki vidi, da je veliki njihov rad u duhovnoj pastvi. Nitko živ nije zanijekao franjevcima u Bosni njihov monumentalni rad, ali isto priznanje mora se podati i onim četirima samostanima (Stona, Slanoga, Rijeke, Konavala), jer i oni bijahu malne sve do godine 1478. u bosanskim rukama; a opet neki od ovih predjela bi- jahu zaraženi, a neki su graničili Skizmaticima i Patare- nima.

^ Bulla Joannis P. P. XXII.: Cum hora undecima. Dat. Ave- nione X. Kalend. Novembris. an. VI. = 1321.

2 Dr. fra Julijan Jcicnić: Kultura i Bosanski Franjevci. 1. svezak. Sarajevo, 1912., str. 61.

^ Theiner: Monumenta Slav. merid. Vol. II., str. 328.

41

2. Dubrovački senat potvrđuje njihov rad sa pismima.

Da zbilja i ova četiri samostana mnogo uradiše u duhovnoj pastvi, to nam jamči odluka senata, kao i neka pisma istog senata.

U knjizi „Consilium Rogatorum" senat dubrovački na 5. rujna godine 1463. stvara odluku, kojom hoće, da redovnici ovih četiriju samostana mogu i moraju vršiti du- šobrižništvo na isti način kao i redovnici bosanske Vikarije.^ Ne zadovolji se senat ovom odlukom, on piše i neka pisma, u kojima osim požrtvovnog rada odskače i uzorno življenje redovnika ovih samostana. Prije nego donesemo glavne izvadke pisama, red nam je istaknuti zgodu i uzrok, zašto bijahu napisana.

Evo razloga ! Redovnici tih 4 samostana (Stona, Sla- noga, Rijeke, Konavala) po pravilu svojeg reda, buduć su im bila nestašna sredstva za življenje, dolazili su u grad Dubrovnik krpiti milostinju.

Divnog li samoprijegora ! I u trudu i u radu biti ; i krstiti i dijeliti sv. sakramente, bodriti i tješiti nevoljnike, a sve bez ikakvih nadarbina, to je nešto uzvišena I Ali da, plaća je njihovog apostolskog rada Providnost velikoga Boga. I zbilja! Vijekovi jamče, da najbolji kapital siro- mašnih redova za njihovo propovijedanje, ispovijedanje, funkcije, neprestano moljenje, često razmatranje i učenje jest: Providnost Božja, blagodarnost i naklonost naroda. I time je riješena zagonetka ljudima male vjere.

Dolazeći redovnici riječkog samostana u Dubrovnik za prošnju, franjevci samostana Dubrovnika, koji su tada

^ Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum god. 1463., die 5. Septembris : Quod Fratres, qui per lempore erant in dictis quatuor locis possint et debeani ministrare curam animarum eo modo, <Iuo habcnt Fratres Vicariae Bosnae.

42

bili konventualci, kratili su im taj korak, što više, ne bi ih niti primili u svoj samostan. Uzrok tome postupku možde je bio taj : da se narod odviše sa prošnjom ne optere- ćuje. Ali tako ne misli dubrovački senat. On se uznemi- ruje zbog tih prividnih razloga, kori konventualce Dubrov^ nika, i piše najprije pismo generalu franjevačkog reda o. Vilelmu de Casali, da redovnicima u Rijeci bude slo bodno prositi po Dubrovniku. Ono je datirano na 30. si ječnja godine 1436.^

U ovome pismu dubrovački senat javlja, da su 4 sa mostana (Ston Slano, Rijeka, Konavli) na zemljištu njihove republike, a koji pripadaju bosanskoj Vikariji. Najljepše je nade i namjere naša republika polagala u te samo stane, te želja naših predšasnika bi, da se djelovanjen ovih redovnika iščupaju krive nauke po tim krajevima, ć okolišne krivovjerce privede u krilo sv Crkve. Tim je pat samostanima, budući se nalaze u neplodnom i brdovitom predjelu, od prijeke nužde, da traže milostinju u gradu Dubrovniku. I taj korak krate im redovnici grada, a to nije časno ni dično. Stoga, da se ne prevarimo u nadi koja nas je vodila pri gradnji tih samostana: naime, da oni ne opuste, i s tim da se ne umanji pobožnost i što- vanje prema Bogu; te opet, da oni, koji se na sv. vjeru obratiše, ponovno krivovjerstvo ne prigrle, senat dubro- vački moli Vaše Očinstvo, da prisili redovnike Dubrov- nika, da im dopuste prošnju po našem gradu.

Nije se senat umirio samo pismom na generala reda^ on dne 29 siječnja godine 1436. piše pismo sv. Jakovu Marhijskom, bosanskome Vikaru, o istoj stvari.^' U tome pismu senat nazivlje sv. Jakova predragim prijateljem — tako se bio s njim upoznao — te mu napominje, da su 4 samostana bosanske Vikarije na dubrovačkom zemljištu,

^ Dubrovački arhiv: Commisioni e lettere an. 1435. Dubrovački arhiv: Commissioni e lettere ad an. 1435.

45

kako je poznato Vašem Očinstvu, t^\ bili ste na upravi onoga u Konavlima.^ Ti samostani bez pomoći Dubrov- nika ne mogu materijalno opstojati, jer su im neplodni i krševiti okolišni krajevi. I zato oni dolažahu za prošnju u Dubrovnik. No u tom im se suprotiviše redovnici u Du- brovniku : stvar sasma nekorektna, koju treba osuditi Radi :asti Božje, radi krivovjernika, oko kojih su oni mnogo jomogli i pomažu, da se na sv. vjeru obrate,- od potrebe e, da se za njih zauzmete kod generala cijelog reda. Dapače uputno bi bilo, da pošaljete kojeg od svojih re- iovnika do njega, eda se stvar što uspješnije poluči.

Na pismo senata general reda odgovori, da on ne nože prisiliti redovnike u Dubrovniku, da onima iz Rijeke lopuste slobodnu prošnju u okrugu njihovog samostana, stodobno obećaje, da će se stvar pretresti na bu- lućem generalnom zasjedanju, a on da će se za nju živo :auzeti.

Ali ovaj odgovor ne zadovolji dubrovački senat, on bijelu stvar pismom saopći sv. ocu papi Eugeniju IV. Pismo latira od 5. lipnja godine 1436."^ Sadržaj ovog pisma isti e kao i onih dvaju prvašnjih. Živo se u njemu ističe po- rtvovnost senata pri gradnji ovih samostana. Također iz )vog pisma odsijeva na svoj način djelatnost tih redovnika^ e njihov uzorni život. „Dobar primjer, dobri običaji, stro- fost življenja tolika je tih redovnika — piše senat — da u oni malne potpuno povratili krilu sv. crkve i svetoj ka- Dličkoj vjeri one predjele, koje mi kupismo. Dapače oko- šne Skizmatike i krivovjerce, koji su zato pripravni pri-

^ Iz istog pisma: ut novit P. V., quac fuit in Canali ad Ordina- onem unius. Iz ovog moramo zaključiti, da je sv. Jakov faktično bio samostanu u Konavlima.

2 Iz istog pisma : . . . et plurimum in tiaereticos ad Catholicam idem reducendos valuerunt et vaient.

^ Dubrovački arliiv: Commissioni e lettere ad an. 1433.

44

maju, te od zloće i njihovih zabluda nastoje ih odstraniti,| pa je danomice veliki broj onih, koji bivaju kršćeni.^

Još su nekoja pitanja u ovom pismu, koja ne spa- daju baš na samostan u Rijeci, a koja mi mimoilazimo.

3. Rijcšavaju se dušobrižništva. O. Marin Bodaca i o. Simun iz Rijeke.

U ovome radu i požrtvovnosti kao dušobrižnici na roda ostadoše redovnici samostana u Rijeci sve do godine 1472. Ove godine sveti otac papa Sikst IV., po volji du brovačkog nadbiskupa, jer se je već bio lijepo umnožic broj svjetovnog klera, rješava franjevce Stona, Slanoga Rijeke, Konavala od dužnosti župnika. To nam jamči ruko pisni dokumenat u Maloj Braći.

I premda riješeni župe, ipak u apostolskom radu m smalaksaše. Oni bijahu desna ruka svjetovnom svećenstvu oci nevoljnika, ljubitelji molitve, razmatranja i učenja, i zbilja! Listajući Nekrologium dubrovačke provincije bas za ovog doba nalazimo u riječkom samostanu istaknutiji! redovnika, koji se proslaviše u učenosti i u službi dubro vačke republike. Mimoilazimo druge, a tek spominjemc o. Marina Bodaca, koga Nekrologij provincije po grješno zove o. Ivan. O. Marin Bodaca bijaše rodom i: Dubrovnika, no malne cijeli svoj život sprovede u samo stanu u Rijeci, gdje je također bio i starješinom.

Radi osobitih njegovih sposobnosti dubrovačka re

^ Iz istog pisma papi: ... quorum (redovnika) bono exemplo mores, et vita austeritate ea fuit, quod regiones ipsas per nos susccpta quodamodo integraliter ad gremium Sanctae Matris Ecclesiae et Fide Christi, Cultum Catholicum reddiderunt. Caeteroquim šibi proximo Schismaticos, et tiaereticos ad iilud idem dictim se parantes recipiunt et a pravitate, et erroribus suis deciinare compeilunt, quorum in die se sacro Fonte lavantium infinitus est numerus. — Po ovim izvadcims pisma dubrovačkog senata, moramo zaključiti, da nije baš toli pre tjeran onaj dokumenat od godine 1394., kako bi neki htjeli.

45

publika šalje ga kao svog poslanika godine 1403., a ne 1404. kako piše o. Slade, na 1. kolovoza u Zadar, kralju napuljskom Ladislavu, nadbiskupu kolocenskom, Detriku, i drugim barunima i velikašima ugarsko-hrvatskim. Toj go- spodi imao je izraziti sućut republike radi bijeda, u ko- jima se je nalazilo njihovo kraljevstvo ; te im izjaviti, da se dubrovčani ne će pod nikakav naćin pokoriti kralje- vcima Bosne, kad su odlučili čvrsto stati uz ugarsko-hrvat- sku krunu. ^ Ime o. Marina čitamo u drugim knjigama du- brovačkog arhiva, „Reformationum", gdje se odlučuje, da ide kao poslanik u Zadar.- Vrativši se kući nakon neko- liko godina, umre u Dubrovniku.

Lijepo se spominje godine 1424. u knjizi „Rogato- rum" dubrovačkog arhiva i ime valjanog redovnika o. Si- muna, koji je baš tada, godine 1403. u rujnu, bio starje- šinom samostana u Rijeci. „Vaše smo pismo primili po

0. Simunu gvardijanu — senat piše o. Marinu — a nakon nekoliko dana po fra Gjuku iz Mlašunje primismo ostala vaša pisma, koja smo sva, kao i ono što nam usmeno priopćiste, pomljivo razumjeli . . . i t. d.^

V. Samostan u Rijeci rješava

se bosanske Vikarije, a pripaja

dubrovačkoj godine 1478.

1. Borba dubrovačkog senata o riječki samostan.

Iz ovog što do sada rekosmo, očita je činjenica, da riječki samostan pripadaše upravi bosanske Vikarije. To

^ Dubrovački arhiv: Lettere e Commissioni di Levante, an. I1403.-10., foi. 140-42.

^Dubrovački arhiv: Reformationes consilii rogatorum ci- dtatis Ragusii. Anno 1402.— 1403. die 28. julii.

^Dubrovački arhiv: Lettere e Commissioni di Levante, iin. 1403.^10., foL 48., cif. Rode N. P., str. 14.

46

sjajno razabiremo još iz razdiobe cijelog franjevačkog reda, koja bi učinjena godine 1400. Radi raznih uzroka franjevci u Dubrovniku, kao isti dubrovački senat nijesu mogli rado podnositi, da samostani: Ston, Slano, Rijeka, Konavli, koji se nalažahu na dubrovačkom zemljištu, spa- daju pod upravu bosanske Vikarije. I zato živo rade shodni čas očekuju, da te samostane sebi pripoje.^ Prve im je namisao bila odijeliti ih od Bosne, a pripojiti Dal maciji, jer bijahu stalni, da će im tako posao lakše poć za rukom.

No kleti Turčin baš kroz to doba (god. 1437.) po* pali i uništi ništa manje nego 16 samostana u Bosni.- U srce kosnu bošnjake taj grozni čin, i sv. Jakov Marhijski koji tada bijaše njihovim Vikarom, isposlova od pape Eu genija IV., da izda na 11. lipnja godine 1437. bulu, pc kojoj se nije smio nijedan samostan otcijepiti od bosanske Vikarije.^ Suviše, kako tvrdi o. Harold u svojoj povijesti godine 1446. bijaše spojena s Bosnom Vikarija dalmatin- ska sa svim samostanima na moru, pa i istim dubrovač- kim samostanom.

Ovu činjenicu po Haroldu donašaju o. Slade^ i o Kuzmić,^ dok nasuprot o. Jelenić drži, da je ovo Harol dovo zaključivanje presmjelo.*^

Samostan u Rijeci ostade i dalje pod upravom bo sanske Vikarije. Kroz ovo doba, godine 1460., kako či tamo u arhivu dubrovačkom, u knjizi „Consilium Rogato rum", dubrovački senat odobrava, da u samostanu u Riječ

^ O. Slade (Dolci): Monumenta, str. 38.— O. Kuzmić Cenni, str. 15. — Vojnović: Prilozi, str. 30.

^ A. Theiner: Monumenta Slavorum Merid. I., str. 375.

^ Fermcndžin: Acta Bosnae, str. 160.

* O. Slade (Dolci): Monumenta, str. 30.

^ O. Kuzmić: Cenni, str. 16.

*^ O. dr. Jelenić Kultura i Bosanski Franjevci, I. sv., str. 44

47

Vikarija bosanska može držati svoj kapitul.^ Iz ovog se razabire osobita važnost, koju su bosanski redovnici po- lagali u riječki samostan, i zato je očito njihovo nastoja- nje, da on svakako ostade pod njihovom upravom. Ali koliko oni nastojahu za se, toliko i redovnici grada Du- brovnika, kao i isti dubrovački senat iz petnih sila nasto- jahu, da on pripade Dubrovniku.

Nadođe godina 1463. Te godine grozniji i nemiliji udes snađe bosansku Vikariju. Nemili Osmanlije iz vjerskog fanatizma porušiše 38 prebivališta bosanskim franjev- cima.^ Ali sve to ne smuti dubrovačke franjevce, nego oni što upornije počeše snovati, da samostane: Stona, Slanoga, Rijeke, Konavala sebi pripoje. Dapače dubro- vačka republika stvori godine 1462 odluku, po kojoj fra- njevci u Dubrovniku i Daksi moraju nastojati, da se sa- mostani: Ston, Slano, Rijeka, Konavli, odcijepe od uprave bosanske Vikarije. Senat jošter hoće, da redovnici tih sa- mostana mogu i moraju voditi dušobrižništvo na isti način, kako čine braća u Bosni. Da se pak sve ovo postigne, vijeće i rektor moraju stvar živo podupirati.'^

2. Borba senaia s generalom reda i Mlecima.

I ova odredba ne ostade samo u pismu, da li se za to živo radi kod sv. oca pape Pija II. preko kapelana nje-

^ Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum: 21. Maji, anno 1460.: Prima pars cst, de acceptando Fratribus s. Fran- :isci de Vicaria Bosnae quod possunt facere eorum Capitulum in Ombia.

^ Jelenić: op. cit., str. 47.

^ Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum: Die 5. Scptembris 1462. : Prima pars est ut Fratres Conventuum Ragusii et Daxae curent impetrari loca eorum Regulae : Stagni, Slani, Umblae >t Canalis, et ammoveri a regimine Fratrum Bosnae et cum eorum ocis uniri et in dicta impetratione animadvertant inseri, quod Fratres, jui per tempore erant in dictis quatuor locis possint et debeant mini- jtrare curam animarum eo modo, quo habent Fratres Vicariae Bosnae, ti Rector et Consilium foveant eos pro dicta unione optinenda.

48

govc svetosti o. Marina Rastića, koji je bio drugom sv. Ivanu Kapistranu u misijama po Ugarskoj.^ Sv. otac papa u velike ljubeći dubrovačku republiku, koja bijaše divna oaza katoličke vjere sred okolišnih inovjeraca, i koji sa- gradi gradu Dubrovniku sa istočne strane tvrđavu Revelin,. vrlo rado udovolji njihovoj želji. ^ Ali godine 1463, na 16. veljače, pišući pismo papa Pij II. na generalni kapitul u Asiz, u kojem spaja bosansku Vikariju s dalmatinskom, niti jednom riječju ne napominje ovaj svoj korak.^

I što se dogodi?

Na ovome kapitulu bi izabran za generalnog Vikara cijelog franjevačkog reda o. Marko iz Bolonje, koji dođe u Zadar i sakupi provincijalni kapitul u Pašmanu na 8. rujna 1463. Na ovaj kapitul bijahu pozvani i samostani oko Dubrovnika. No ovi oslanjajući se na pismenu papinu privolu, ne htjedoše doći.* Udes htjede, da baš mjesec dana prije umre Pij II., i zato ovo nećkanje dubrovčana bi od generalnog Vikara slabo protumačeno. Oštro im pismo piše sa kapitula na Pašmanu 8. rujna 1464., strogo im zabranjujući prtiti se u samostane Stona, Slanoga, Ri- jeke i Konavla. Iste pak samostane Dubrovnik i Daksu podvrže neposredno sebi.* I što još? Došavši u Rim, po- stigne od pape Pavla II. brevij, s kojim navješta svakome skomuniku, koji se ne bi podložio odredbama pašman- skog kapitula.

Na ovaj oštar postupak redovnici se dubrovačkog sa- mostana primiriše, ali dubrovački senat ne miruje. On šalje dva svoja poslanika sv. ocu papi, da mu stvar raz- lože. Ovaj čuvši njihove razloge, povjeri cijeli tok stvari

^ O. Kuzmić: Cenni, str. 19.

^ Appendini: Notizie istorico-critichc, tomo I., str. 306. ^ Wad(iing: Annalcs Minorum, vol. XIII., str. 347. * Wadding: Annales Minorum, vol. XIU., str. 346. ^ Fermendžin: Acta Bosnac, str. 262.

O

u

:3

I

49

kapitularnom Vikaru u Dubrovniku, Franu de Capites, da na licu mjesta svaka razvidi, i ako vidi, da je razložito postupanje senata, slobodno može Ston, Slano, Rijeku, Konavlje spojiti sa Dubrovnikom. To bi 7. svibnja godine 1465.^ On pomljivo stvar razvidi i povoljno je riješi za dubrovčane. No sad većma uznemiri se general reda i franjevce grada Dubrovnika ne htjede već priznati kao svoje. Dapače im zapovijedi, da do daljnih odredaba ka> pitula, koji se je imao držati u Mantovi, izaberu za svoga starješinu sv. Jakova Marhijskoga.^

Sto će na ovo Dubrovčani? Smjerne molbe uprav- Ijaju na sve strane i generalni ih vikar prima pod svoju zaštitu tek na izričitu zapovijed sv. oca pape. Istodobno sv. otac na zadnji ožujka godine 1468. šalje im očinska pismo, eda se šta slična u buduće ne ponovi.^

Divno veselje napuni sad srca franjevaca u Dubrov- niku! Eto ih u krilu franjevačkog reda, eto ih u krugu svojih samostana, eto ih obodrenih od istog sv. oca. Ali opet crni oblak pomuti vedrinu njihovog veselja, na 17. lipnja godine 1469., na generalnom kapitulu bijahu samo- stani: Dubrovnik, Daksa, Ston, Slano, Rijeka, Konavlje, spo- jeni sa dalmatinskom Vikarijom.^ Veoma žao bude ovo dubrovčanima, ali strpljivo sve podnašaju, eda ne dadu povoda ponovnim ne lijepim intrigama. Nenadni dogođaj pak stvar privede u pravu kolotečinu.

Četvrte naime godine iza kako se spojiše dubro- vačka i dalmatinska Vikarija, godine 1474 , bi izabran Vi- karom njihovim o. Silvester Zamanja, dubrovčanin. No ovaj izbor ne bijaše po ćudi mletačkoj republici, toj vječnoj

^ O. Slade (Dolci): Monumenta, str. 40. 2 O. Cerva: Metropolis Ragusina, vol. V., str. 1711. po ruko- )isu u Maloj Braći.

' O. Slade (Dolci): str. 42, 43. — Vojno vi ć: Prilozi, str. 31. * O. Fabijanić: Storia, str. 234. — Kuzmić: str. 23.

4

50

suparnici dubrovačke republike na Jadranskom- moru, stoga pozivlje o. Silvestra, da se odreče časti. Razlogom odbije redovnik taj poziv, a mletačka signoria protjera sa svojeg zemljišta sve redovnike dubrovčane. Istim načinom odgo- vori i dubrovačka republika. Nasta opet podulje trvenje, dok na koncu generalni kapitul, sabran u Paviji na 10. travnja 1478 , ne odijeli dubrovačku Vikariju od dalma- tinske.^ Iz početka za Dubrovnik bi određen Komesar, no umnoživši se broj samostana, na općoj skupštini reda na brdu Alverni, 4. lipnja 1484., dobi svojeg Vikara u osobi o Serafina Zamanje. Sa ovim odijeljenjem i samostan u Rijeci odijeli se od Bosne, te sasma pripade dubrovačkoj Vikariji.

3. Dubrovačka i dalmatinska provincija spajaju se

u jedno.

Kroz sva kašnje razdoblja riječki samostan ostade pod upravom dubrovačke provincije I godina za godinom, vijek za vijekom je prolazio u bezdan zaboravi. Nemili udes vremena uništi nezavisnost dubrovačke republike, skrši gospodstvo nezasitnog mletačkog lava nad lijepim Jadranom. Braća redovnici dubrovačke i dalmatinske pro- vincije nađoše se pod jednim te istim dvoglavim orlom.

Sve se većma i većma prilike promjenjivahu ; ne- staje parcijalnosti, a širi vidici bacaju se po tome bije- lome svijetu. Redovnik jedne i druge provincije uvidi, da Smo svi jedno i po Bogu i po redu i po rodu. Divni plod toga promatranja dozrije! Godine 1899. na 15. lipnja spa- jaju se ove dvije provincije u jedno : svi su sad sinovi jedne provincije sv. Jerolima u Dalmaciji.

Prvi provincijal novo ujedinjene provincije bi: o. Antun Casilari, iz Cavtata.

^ O. Wadding: Annales Minorum, tomus XIV., str. 194.

51

I sad redovnici te jedne provincije, otopljeni rosom nebeskog blagoslova, bratski i intensivno rade na uhar franjevačkoga reda a na korist lijepe Hrvatske.

VI. Sv. Jakov Marhijski u dubrovačkoj republici.

1. Dolazi u Dubrovnik.

Početkom mjeseca siječnja godine 1432. stupi na dubrovačko tlo čovjek sveta života, pravog apostolskog duha, imenom sv. Jakov Marhijski. Svojom gorljivom riječju zanese sav grad. Mio i drag bio je senatu, koji se je kasnije k njemu obraćao u raznim sgodama.^ Povijest ga nazivlje odvažnim i baš čudesnim čovjekom - Svojim pro- povijedanjem u Dubrovniku postigne divnih plodova, te željan za sve to većim spasom kršćanskih duša, moli du- brovački senat, da bi mu on isprosio preporučena pisma od sv. oca pape, eda i bližnjim narodima propovijeda riječ Božju. 1 senat udovolji njegovoj želji. Na 31. siječnja godine 1432. upravlja pismo papi Eugeniju IV.^ U tome pismu ponosi se dubrovački senat, što u svojoj sredini imadu čovjeka sveta: fra Jakova Antuna de Montebran- dano (mjesto gdje se je rodio) biskupije Eskulanske, od reda sv. Frana, profesora sv. bogoslovlja. Sav grad — dalje slijedi pismo — kao i okoliš njegova, u velike ga štuje zbog njegovog sv. propovijedanja. Prestalni smo, jer poznajemo njegov život, kreposti i gorljivost u propovije- danju, da će obilna ploda steći u iskorenjivanju krivovjer- stva, u radu oko sjedinjenja pravoj crkvi kod Slavjanskih

^ O. Cerva: Metropolis Ragusina, vol. III. i IV., str. 1315. 2 O. dr. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, sv. I., str. 35. ^Dubrovački arhiv; Lettere e Commissioni di Levante, <1431.-1455.), str. 71.

52

naroda u Bosni, kamo je naumio poći. Stoga posredova- njem našim smjerno prosi oblast i dopust za to.

Ne ćemo ovdje pretresati značenje i zgodne prilike ovog pisma. Niti nam je na umu proučavati, je li zbilja ovo pismo bližnji motiv svečevog putovanja u Bosnu. Do- ista znamo, da su drugi uzroci — kako svi povjesnici tvrde ~ radi kojih je sv. Jakov bio u Bosni; ali smo opet stalni, da je i ovo pismo savremeni dokumenat.

2. Biva starješinom dubrovačkog samostana.

I zbilja sv. Jakov odputova iz Dubrovnika propovije- dati riječ Božju, i njegov rad bi u svakom smislu obilan. No već pri svršetku iste godine (1432.) nalazimo ga opet u Dubrovniku, dapače bi postavljen u dubrovačkom samo- stanu starješinom. O tom nas uvjerava o. Slade i o. Fa- bijanić, o tom imamo i pismo senata dubrovačkog, kojega na 19 studenoga godine 1432. upravlja svecu ^

U tome pismu senat zove sv. Jakova svojim predra- gim prijateljem (amice noster dilectissime), te se živo ve- seli, što je izabran Vikarom i Komisarom samostana u Du- brovniku. Cijeli grad željno očekuje, da što prije korake vaše upravite k njemu, te vam se svakako nadamo, da ćete doći prije buduće korizme. -

O. Slade i o Kuzmić pišu, da je sv. Jakov dvaputa propovijedao korizmu u Dubrovniku. O. Kuzmić navada i godine, naime : 1432 i 1435. Mi ne možemo mirnim srcem prionuti uz obadvije date. Možda je istinita prva data.

^Dubrovački arhiv: Lettere e Commissioni di Levante (1431.— 1455.) str. 71.

^ Iz navedenog pisma . . . veslram Paternitatem, nobis dilectam, in ipsius Vicarium, et Commissarium hujus nostri, immo vestri Con- ventus Ragusini insiituisse . . . quatenus Ragusium ubi universa civi- tas vos affeclat et expectat quan{ocius grcssus vestros placet diri- gere . . . et ante Quadragesimam proximc futuram advenire.

53

naime 1432., jer mislimo, da se je tada sv. Jakov nalazia joštcr u Dubrovniku. Ta on je došao u siječnju te godine ovamo. Za godinu 1435. nikakvo nas, pa ni isto nagađanje ne može sklonuti, jer te godine u studenomu imamo tek jedno pismo, koje senat upravlja sv. Jakovu.

Mi mislimo, i malne stalnošću tvrdimo, da je sv. Jakov morao godine 1464. propovijedati sv. korizmu u Dubrovniku. Te godine, kako čitamo u knjizi dubrovačkog arhiva „Consilium Rogatorum", sv. Jakov je mjeseca ve- ljače propovijedao križarnu vojnu u Dubrovniku.^ I kad je tu bio polovicom mjeseca veljače, to možemo malne stalnošću ustvrditi, da je tada propovijedao i korizmu, jer ga jošter tu nalazimo i mjeseca ožujka. Tog mjeseca izađe odredba senata, da se sakupljeni novac za križarnu vojnu drži u škrinji pod 3 ključa Jednog da drži sv. Jakov, drugog Vikarij nadbiskupije, a trećeg činovnik republike - Godine 1512. na 29. ožujka senat dubrovački upravlja pismo Vikaru generalnom i svim definiturima franjevačkog reda, koji bijahu sakupljeni u Napulju, u kojem traži da mu se pošalje za nastajnu korizmu jednog valjanog pro- povjednika franjevca. Taj korak poduzimlju sjećajući se apostolskog propovjednika sv. Jakova. ■'

3. Čudotvorno Propclo.

Divnu uspomenu svečevog boravka u Dubrovniku priča nam povjesna činjenica, svečevo proročanstvo o

^Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum : die U. Fe- bruarii, 1464.: Prima pars est, de permittendo venerabili Fratri Jacobo de Esculo, quod possit prcdicarc in civitatc nostra Cruciatam secundum tenorem bullae edictac a SS. Domino nostro.

^ Dubrovački arhiv: „Consiliiim Rogatorum" : die 3. Martii

1464.

^Dubrovački arhiv: Lettere c Commissioni di Levante.

Anno 1511.-1519., str. 17.

54

jednome Propelu u Crkvi Male Braće, koja je jošter svježa u pameti dubrovačkog naroda.

Nad velikim oltarom, ovako pišu svi redom povje- snici, u crkvi Male Braće u Dubrovniku, stajaše ogromna Prilika razapetog Spasitelja potresnog pogleda, vrsne re- zbarije. Neki hoće, da je ovo Raspelo doneseno sa otočića Dakse. Duboki dojam učini na sv. Jakova ova Prilika, te po nekom nebeskom nadahnuću naredi, da se sa gornje strane postave dvije grede, a na njima da se postave s jedne i s druge strane Propetoga dva anđela od drva sa kadipnicima u ruci. Sve po zapovijedi svečevoj bi učinjeno, a on prorokova, da će se čudnovate stvari od ovog Ra- spela vidjeti.

I zbilja! Za ukopa bi. Evanđeliste iz Perugje, pri- godom najvećih crkvenih blagdana u čast Božju, preč. Djevice i mnogih svetaca, a to sve kroz sv. misu za „Gloria", za izloženja Svetotajstva, dok bi se klerici i braća laici pričešćivali, te prigodom prve sv. mise, kadionici bi se u rukama anđela počeli tihano njihati, sve jače i jače gibati, reklo bi se: živa ih ruka kreće. Na taj neobični događaj narod bi se u duhu potreso, od ganuća suze ronio.

Godine 1614. očevidac ovog čudesnog događaja, o. kapucin, koji je te godine propovijedao korizmu u Du- brovniku, napiše povijest ovog čuda potvrđenu sa očevid- nim svjedocima. Povijest čuda kao i slika Raspetoga bi tiskana u Bologni po Simunu Partaschi 1. kolovoza go- dine 1614. Nazad nekoliko godina svećenik Taljeran nađe u biskupskom arhivu u Dubrovniku rukopis ovog historijata, te ga u originalu iznese u Listu dubrovačke biskupije.^ Slika ovog Propeta kao i povijest ovog čudesnog događaja viđa se i dandanas u riznici Male Braće u Dubrovniku. Mi smo je imali u ruci.

* List dubrovačke biskupije — godina III., str. 37.

55

Svi povjesnici, koji se bave crkvenom povješću Du- brovnika, donašaju ovo kao prestalnu povjesnu činjenicu. Vrsni historiograf franjevačkog reda, o. Wadding, piše, da je on na svoje oči vidio autentične podatke potvrđene od crkvene vlasti o ovome čudesnom događaju.^ O. Slade (Dolci) u povijesti franjevačke provincije govori, da je on o tome čudu pitao prave očevidce, postarije ljude svojeg doba.- Ivanović pop Toma, dubrovčanin, piše o tom u svojoj knjizi: Pravovjerstvo starijih (d.) mlađim dubrov- čanima na izgled — str. 39.

Ali kobni požar od godine 1667. pohara cijelu crkvu Male Braće u Dubrovniku te uništi i ovaj divni čudotvorni amanet.^ I sad se, na uspomenu tog događaja, dva klerika pri svečanim sv. misama odijevaju u bijelu misnu košulju, s nekom vrstom stole unakrst, a prsa su im i pleća pokri- vena, kao sa dva oklopa, od iste tvari kao stola. Tako obučeni, svaki sa srebrenim kadionikom u ruci, kade pri sv. podizanju.

4. Pohađa okolišne samostane. Prebiva u Rijeci.

Sv. Jakov ne samo da je pohodio grad Dubrovnik i prebivao u dubrovačkom samostanu, on je također pohodio i prebivao u okolišnim samostanima, kao : Stonu, Slanome, Rijeci, Konavlima. Daksa, govori Fabijanić, bijaše svecu

^ O. W a d d i n g : Annales Minorum, tom. XIV., str. 157. — F a r 1 a 1 1 i : op. cit., str, 123. i t. d.

2 O. Slade (Dolci): Monumenta, str. 27.

' Necrologium Fr.Min. de Obser vantia provinciae s. Francisci Ragusii. Rukopis napisao o. Slade i drugi, a edidit notisque illustravit P. Benvenutus Rode O. F. M. — ad Claras aquas (quaracchi) god. 1914. Na str. 51. ovog izdanja čita se (napisao o. Slade): Eodem anno 1667. die 6. Aprilis . . . tota ferme Ragusina civitas primum ex terraemotu corruit, deinde igne depasta est . . . Quod magis dolendum, celebres illi Angeli ad latera Crucifixi a D. Jacobo P. positi, qui sua miraculose movebant thuribula, flammis absumpti de- periere . . .

56

omiljenim mjestom.^ Svi važniji povjesnici potvrđuju ovu našu pretpostavku, kao: o. Slade (Dolci), o. Appendini, pop Toma Ivanović.^ Da je bio u Konavlima to nam po- tvrđuje i savremeno pismo dubrovačkog senata sv. Jakovu, ta bili ste na upravi onoga u Konavlima. Citat pisma ob ovome već navedosmo.

Iz ovoga što smo do sada rekli, i ako nemamo izra- ziti povjesni dokumenat, tvrdimo, da je sv. Jakov bio u samostanu u Rijeci. ]e li tu bio baš starješinom, te koliko je vremena tu proboravio, o tom ne možemo ništa kon- kretnoga ustvrditi No da je bio u tom samostanu sasma je laka stvar. Ta najprije on je bio njegovim vrhovnim starješinom, naime Vikarom bosanske Vikarije, a tada je samostan u Rijeci spadao pod bosansku upravu. Zatim česte pisanije dubrovačkog senata sv. Jakovu glede toga samostana jamče nam, da je svetac morao gdjekad po- hoditi taj samostan. A opet sv. Jakov je bio starješinom u dubrovačkom samostanu, te boraveći u gradu, sasma je lasno, da je on pohodio i samostan u Rijeci : ta svaki re- dovnik u Dubrovniku pohodi i višeputa taj samostan. Pješke se hoće jedan Šdi i pol iz dubrovačkog samostana do onoga u Rijeci. Ovi razlozi mogu nas sa stalnošću uvjeriti o tvrdnjama već napomenutih povjesnika, i ako neimamo o tom stalni povjesni dokumenat, da je sv. Jakov bio u Rijeci.

O boravku sv. Jakova u riječkom samostanu još je i danas kod naroda živa tradicija. Narod govori, da je sv. Jakov boraveći u Rijeci, prokleo komarce, koji su dosa-

^ O. F a b i j a n i ć : Storia, str. 194. I monastcri di Ragusa, di Stagno, di Slano, di Ombla e di Canali ebbcro 1' avventurosa sorte di cssere stati da lui (sv. Jakova) piu a lungo abitati. Daxa e Ragusa erano il suo prediletto soggiorno.

- O. Slade, str. 26. — O. Appendini: Tomus II., str. 315. — I V a n o V i ć, op. cit., str. 39.

57

đivali stanovnicima za ljetnih sparina. 1 sada, kako nam svjedoče postariji redovnici, koji su za dugo vremena pre- bivali u Rijeci, do vratiju samostana velik je broj koma- raca, no u samostanu niti jednoga da su igda vidjeli.

Dapače bilo je nekih, koji su sa stalnošću tvrdili i pokazivali sobu u današnjem riječkom samostanu, u kojoj da je sv. Jakov stanovao. A što još više! Tu su sobu pre- Ivorili u bogomolju, nad kojom je stajao ovaj natpis : „SacceUum in quo morabatur Divus Jacobus de Marchia, anno 1445." Sasma se pametno učinilo, što se je skinuo onaj natpis, te istu bogomolju pretvorilo u sobu provincijala, jer stalnošću tvrdimo, da baš u onoj sobi nije stanovao sv. Jakov. Ta, povjesnička je činjenica, da je ovaj samostan godine 1582. bio iz temelja (a fun- damentis) porušen. Tako i soba, u kojoj je stanovao sv. Jakov, istodobno bijaše porušena.

VII. Istaknutiji redovnici ovog doba. Opći popravak samostana.

(1478.-1667.)

1. Zadovoljstvo provincije.

Franjevci grada Dubrovnika postigoše svoj toli želj- kovani cilj : samostani Ston, Slano, Rijeka, Konavli spa- daše pod njihovu vlast. Da se još većma uveća broj nji- hovih samostana, grade godine 1483. novi samostan na Lopudu, a godine 1484. u Cavtatu.^ I sad ponosom za- traže ime i prava autonomne Vikarije u franjevačkome redu; što zbilja godine 1484. na 4. lipnja i postigoše.

Sad se sasma primiri njihov duh, te pod zaštitom barjaka slobode sv. Vlaha uživahu svoju slobodu. U krugu

O. K u z m i ć : Cenni, str. 26.

58

svoje braće po krvi, običajima i mjestu stadoše razvijati svoja duševna svojstva na korist reda i naroda. Priljubiše se živo pravilu i stegi redovničkoj, te uzornim životom, ozbiljnim radom prednjačiše narodu u krepostima.

Ista stega, uzor i rad obilovaše i u riječkom samo^ stanu. I premda im oduzeše župe, njihova se gorljivost ne umanjuje; dapače baš kroz ove decenije, iza 1500, u riječkome samostanu prebivaju markantne ličnosti, koje apostolskom riječi, lijepim naukama i uzornim životom proslaviše samostan ; njega baš kroz ovo doba lijepo po- digoše iz ruševina.

2. Braća Tamparica.

Dva rođena brata, kako nas uvjerava već napome* nuta notica gosp. Adamovića,^ obitavali su u ovome riječ- kom samostanu, te su ga u mnogočem popravili. O bo- ravku njihovom govori i o. Cerva.^

Obadva brata rodom su dubrovčani, oba redovnici osobite znanosti i radinosti.

O Rafa Tamparicu spominje Nekrologij franje- vačke dubrovačke provincije pod br. 222. Tu se u kratkim crticama iznaša, da je bio apostolskim propovijednikom, te čovjekom velike izobrazbe.'^ U čemu se istaknu nje- gova izobrazba, to nam je sasma nepoznato. Također nam je nepoznata i godina njegove smrti; no svakako je umro prije svoga brata.

Mnogo smo sretniji sa povjesnim podatcima o dru- gome bratu o. Gavru Tamparici, koji je također za

^ A d a m o V i ć : Rijeka, op. cit., str. 12.

^ O. Cerva: op. cit. tom. I., II., str. 773. (Conventum) amplia- runt saeculo XVI. Gabriel et Rapliael Tempericis gcrmani Fratres . . . Rukopis.

^ Slade-Rode: Necrologium Fr. M. de obser. prov. Ragu- sinae, br. 222. : Concionator apostoiicus, vir eruditissimus.

59

lijepi niz godina radio u riječkome samostanu. On bijaše lektor, propovijednik, čovjek velikog znanja, te osobiti što- vatelj hrvatskih muza. I one mu bijahu sasma prijazne u onoj romantičnoj Rijeci. Isti ga Ljubić nazivlje valjanim hrvatskim pjesnikom, ali na žalost njegovim pjesmama ne- stade traga. 1 U Mlecima priredi za tisak pjesme Marina Buresija, koji mu je bio po sestri rođak. U knjizi „Pro- pyIeo" čita se njegova poslanica Franu Buresiju, a lijepo otskače njegov pjesnički dar u hrvatskome epigramu, koga posveti istom Marinu Buresiju. Bijaše muzik svoje vrstt U toj se struci toliko istaknu, da je bio kapelnikom na istome bečkome dvoru. On umre u toj službi u Beču go- dine 1575. Svi povjesnici, koji o njemu pišu, kao: o. Slade (Dolci), o. Fabijanič, o. Cerva, Stojanović i o. Appendini kombiniraju, da je umro ove godine, dok Ljubić piše, da je umro godine 1595.- Mislimo, da se je kod Ljubica pot- krala tiskarska pogrješka.

3. O. Galjazović i o. Radaljević.

Veliki reformator riječkog samostana bio je o. Sil- vester Galjazović. Trošan i porušen bijaše riječki samostan za njegovog doba. Rušitelj zgrada, zub vre- mena, na svim se stranama opažao, te je teško bilo promi- sliti, da će mu ono^ krova, zidova još samo i jednu go- dinu dana odoljeti. Žalosna srca motrio je o. Silvester te trošne dvore, te uz pomoć Božju, a milostinjom blago- darnih ruku odluči, da će ga popraviti. 1 zbilja, iz temelja ruši stari samostan, a za kratko vrijeme nad ruševinam

^ Ljubić: Dizionario Biografico degli uomini illustri della Dal- mazia. Vienna, 1856., str. 296.: buon poeta iilirico.

^ O. S 1 a d e (Dolci): Fasti litterario-ragusini, str-. 23. — O. Fabijanić: op. cit., str. 194., vol. II. — O. Cerva: Viri illustres, ton. III., IV., str. 1141. — Stojanović: Dubrovačka književnost, str. 62. — O. Appendini: Notizie, libro II., str. 213.

60

njegovim podiže se sjajnija zgrada ljepšeg i solidnijeg oblika.^

Današnja forma zidova samostana datira baš od ovog doba uz tek neke preinake.

Božansku je riječ o. Silvestro osobitim zanosom širio. Na upravi provincije bio je, kako Nekrologij piše, oko godine 1559., dok Series provincijala, kako opaža o. Rode, stavlja ga godine 1596. Gdje je pogrješka? pita isti o. Rode. Radi mudre uprave i očinskog postupanja omili svojoj braći, te radi valjanih djela i redovničkog njegovog života Nekrologista ga nazivlje, pod brojem 71., glasovitim. Umre u riječkom samostanu godine 1573.

Sve većim marom i zanosom radilo se je za što op- ćenitijim popravkom samostana. Već o. Silvester lijepo uredi glavnije dijelove njegove, ali nemila kosa smrti za- ustavi dalnji njegov rad. Ipak se ne zaustavlja radnja, novi poduzetni redovnik dolazi u riječki samostan i gradnju sjajno kraju privede. Taj zaslužni redovnik jest širom po- znati o. Fra no Radaljević." Ime o. Radaljevića u ve- like hvali Goleti, a Benedikt Orsini nazivlje ga izvrsnim kiparom (egregio scultore). Budući bijaše vrsni kipar, stalnošću možemo ustvrditi, da svoju vrsnoću pokaza i u gradnji istog samostana, osobito klaustra. Pomnjivo mo- treći sve one rezbarije stupova, lijepom ornamentikom kapitela ovamo onamo porazmještenim, moramo zaključiti, da je jedan veliki majstor ovo radio, pod njegovim se je majstorskim okom djelo razvijalo. Ovu našu tvrdnju po- tvrđuju i početna slova imena i rada o. Radaljevića, koja se i dandanas mogu čitati u klaustru tog samostana kao

^ Slade-Rode: Necrologium, str. 25.: Vetcrem Umblenscm conventum -omnino destruxit, novumque magnificentius formam, quod par est, acdificavit.

- O. K u z m i ć : Cenni, str. 72. : ed il p. Francesco Radaljević nel 1585. io (samostan riječki) ridusse a perfezione.

61

i god. 1585.; koje godine, kako kaže o. Kuzmić, dovrši se gradnja samostana. O. Frano bijaše ponos i dika hrvatskog naroda, kako piše Nekrologij provincije pod brojem 284. Lijepo ga hvali i o. Slade (Dolci) u knjizi svojih glaso- vitih ljudi. ^ Višeputa bi izabran starješinom provincije; te mudrom svojom upravom mnoge stvari svede u pravu kolo- tečinu. Zamamni (gratiosissimo) također bijaše govornik Božje riječi, te je samo oštrim kriterijem, dubokom eru- dicijom prosuđivao predmet. Imao je neke intrige sa du- brovačkim senatom, koji piše o njemu neka pisma kardi- nalu Carpu. Senat ga nije rado gledao, vidi se baš iz izvatka tih pisama, koje u bilješkama Nekrologija donaša o. Rode. Usprkos svim tim intrigama on bijaše veoma drag sv. ocu papi Sikstu V., koji ga je zbog njegova uzorna života, osobite znanosti i skladnih načina htio uči- niti kardinalom sv. Crkve. Ali baš mjesec dana prije umre u samostanu mjesta Slanoga i to godine 1607.-

VIII. Potres na zemljištu Dubrovnika godine 1667.

i. Učinci potresa u franjevačkoj provinciji.

Višekrat nemili potres snađe grad Dubrovnik i oko- licu njegovu. No najstrašniji u svojoj sili, najkatastrofalniji u svojim žrtvama bi godine 1667, Ta godina u pravom smislu bi sudbonosna kroz vijekove za dubrovačku repu- bliku On potamni slavu bijelog stijega sv. Vlaha, deci- mira vlastelu, uništi puk.

Ne prođe čas, dva i sav onaj ponosni grad, bogat

^ O. Slade (Dolci): Fasti litterarii, str. 23.: Vulgo appella- batur ipse corculum et lllyricae gentis gloria.

^ L j u b i ć str. 263. — F a b i j a n i ć II., str. 195. — A p p e n- dini II., 213. — Stojanović, str. 61.

62

znanjem i imanjem, nestaje, propada. Ondje, gdje su se čas prije podizale sjajne zgrade, osta skup prostih ruše- vina, iz kojih se je čuo plač, vapaj, a nad kojima je leb- dila pustoš i smrt. Mnogi očevidci i učesnici tog jadnog dana živo opisaše sav onaj poraz, a među prvima ističe se o. Vito Andrijašević, franjevac.

Po njegovim još netiskanim rukopisima franjevci Du- brovnika i okolice silno oćutiše štete nemilog potresa. U gradu Dubrovniku sruši se dio bolnice franjevačkog sa- mostana, krov velikog hodnika, a zdrma se gornji sprat zvonika, kako piše o. Kuzmić.^ A što još gore? Kleti požar, koji bukne u potpunom svojem bijesu trećeg dana iza po- tresa, uništi crkvu, oltare i klasične slike Ticijana, Urbi- nata, Karavađa.

Izgori čudotvorno Propeto na velikome oltaru, oltar Anđela Čuvara, koji je bio sav od srebra, te 26 kipova od srebra, koji su resili taj veliki oltar. Usve je u crkvi bio 21 oltar, što sve izgori. Strop, znamenit sa vrsnim rezbarijama, a obrubljen zlatom, posta žrtvom ognja, kao i glasoviti crkveni korali finom pozlatnom miniaturom ure- šeni, koje darova samostanu bosanska kraljica Katarina, žena Tome Kotromanovića. Požar iz crkve dopre do bi- blioteke i tu izgori 7500 dragocjenih knjiga, mnoge slike i arhiv provincije.

Ovaj opis donaša o. Andrijašević u svojim rukopi- sima, u nečemu ga jošter popunja o. Slade (Dolci) u Ne- krologiju provincije.^

1 O. Kuzmić: Cenni, str. 43, 52.

^ Arhiv Male Braće u Dubrovniku: O. Andrijašević Divi Francisci Ecclesia intus, quasi tota auro et picturis compacta eiegantioribus, ignis deturpavit totam. Chori ad usum librorum volu- mina tam praeclara servabantur septcm, quorum paria in Orbe adhuc non condidit magistra manus. Altaria insignium virorum picturis deco- rata, unum cum viginti invicem contendebant, gloriabanturque hoc esse

63

Redovnici dubrovačkog samostana tih dana sklonuše se u jednu kuću kod crkvice sv. Felica, u današnjoj ulici između vrtova, a na straži samostana osta brat sakristan, fra Ilija iz Konavala, sveti laik koji je kašnje bio gvardi- janom u Konavlima. Mnogo puta čete lupeža potaknule oganj na vratima samostana, eda ga užgu, no svakiput vrsni fra Ilija pogasi na svoje vrijeme svaku iskru.

Mnogi pak redovnici u gradu kao i okolišu ostadoše žrtvom potresa.

U bolnici Male Braće u Dubrovniku za punih 10 go- dina ležaše bolestan na postelji o. Matija iz Konavala, kad strese se zemlja, zanjihaju se zidovi bolnice, odmaknu se greda i ubi o. Matiju na vlastitoj postelji U kapelici kneževskog dvora toga kobnog dana govorio je sv. misu o. Petar iz Bosne, a posluživao mu je klerik fra Ludvik iz Dubrovnika, kad zadrhta cijeli dvor od potresa, pade strop kapelice i poklopi istog kneza sa obitelju, i oba franjevca ostadoše mrtva. Slično pogine i o. Donat iz Lo- puda silazeći sa oltara iza sv. mise u crkvi Gospe od Milosrđa. Klerik, koji mu je posluživao, tek brzim skokom izbježe očitoj smrti. U Konavlima pod ruševinama samo-

Titiani, hoc Urbinatis, hoc Caravagii, aliorumque insignium virorum opus. Duo altaria ex argento compacta erant majusque altare sta- iuarum duo ordines ex argento confectarum ornabat, quarum numerus sex et viginti erat. Harum quaelibet palmites tres excedebat suumque ornamentum argenteum habebat. Bibliotecam vero absque lacrimarum imbre memorarc nequeo in cujus dispositione octo ipse cgo annos consupseram, in qua septem millia, et quingenta servabantur volumina, et cujuscumque litterariae professionis erant materiae. Hic antiquissi- morum gemini pretiosissime coligebantur, et modernorum non deerant preclara queque; tianc picturarum praetiosissimarum corona circun- dabat, in medioque situm erat Archivium memoriis et scripturis cujus- cunque aetatis plenum, quae omnia inimicus consumpsit ignis ... — O. Slade-Rode: Necrologium provinciae, str. 51. — Monumenta, str. 67.

64

stana poginuše dva brata laika: fra Modesto iz Primorja i fra juniper sa Pelješca.^

2 Učinci u riječkome samostanu.

A kakva sudbina snađe riječki samostan za ovog ne- milog potresa? I dandanas viđaju se kobni njegovi tra- govi. Zapadna strana lijepog klaustra osta sva u ruševi- nama, te oni masični stupovi urezanih kapitela, koji se i dandanas porušeni tu gledaju, svjedoci su nam o sili ne- milog potresa.

Također i elegantna crkvica samostana osta skup ruševina. Baš za vrijeme potresa na oltaru svetom Sve- višnjemu prikazivao je nekrvnu žrtvu gvardijan riječkog samostana, o. Bono rodom iz Dubrovnika, kad strese se zemlja, uzgibaju se zidovi te nemilim štropotom skotrlja se kamenje i o. Bono bijaše mrtav na istome oltaru.- I tako sav onaj majstorski rad vrsnog kipara o. Frana Ra- daljevića postade skup ruševina. Vrlo bi interesantno bilo znati ma samo koju sitnicu o rezbarijama porušene crkve^ o njezinim oltarima, budući je ona morala s njima obilo- vati. Je li je još koji redovnik u Rijeci za potresa zaglavio, je li je barem poslužitelj pri sv. misi smrti izbjegao, stari nam rukopisi o tome ništa ne govore.

3. Popravci iza potresa.

Kao što su mnogobrojne ruševine širom dubrovačke okolice žalost i samilost budile, te čekale blagu ruku, koja bi ih odstranila, i u koliko su prilike tada dopuštale, novim zamjenila, tako isto i ruševine samostana u Rijeci čekale

^Sladc-Rodc: Nccrologium, str. 51. — O. Kuzmić: str. 42, 43.

2 O. Kuzmić: Cenni, str. 42. : Crollata la chiesa dell' elegante convcnto d'Ombla, vi perdettc la vita il suo Gvardiano P. Bonaven- tura da Ragusa, mentre offeriva il divino sacrifizio.

Klaustar sa zvonikom.

65

su tu blagu ruku. Za dugo vremena i buri i oluji ostade izložena porušena crkva, te su redovnici morali sv. mise govoriti u današnjoj riznici. Starješina samostana, o. Ale- ksander, rodom iz iste Rijeke, žalosti se na pogled onih ruševina, te živo radi, da što prije podigne porušenu crkvu. I zbilja, što pripomoću republike, a što milostinjom darežljivih ljudi, godine 1702. započe gradnja zapuštene crkve, kako se čita u netiskanim rukopisima o. V. Andri- jaševića.

Dubrovačka republika uvijek je osobitim marom gle- dala svete crkve, redovničke samostane, i nje u potrebi pomagala. Pa i sad iza potresa osobitom milostinjom po- može porušene crkve i samostane. Kako čitamo u dubro- vačkom arhivu, republika poda za popravak crkve, zvonika i samostana Male Braće u Dubrovniku, a kroz više na* vrataka, 6722.24 dukata. Za popravak samostana i crkve u Rijeci 400 dukata u dva puta^ Toliko isto poda i za samostan u Konavlima. Dvije godine trajala je radnja crkve riječkog samostana, i tako današnja crkva datira od godine 1704.

4. O. Broili, župnik.

Iza potresa bi velika nestašica svećenika, osobito župnika u gradu Dubrovniku, kao i po njegovoj okolici. Dubrovački nadbiskup, Petar Torre, zaredi prije vremena mnoge klerike, te ih smjesti u razna mjesta dušobrižništva. Dapače nekoliko redovnika od godine do godine odredi za župnike po osobitoj privoli sv. Kongregacije. Za mjesto Rožat, gdje je franjevački samostan, nadbiskup Torre pi- smom određuje, da o. Kerubin Broili bude tu župnikom. U pismu mu dodijeljuje potpunu vlast župnika. Ovo pismo

^Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum: Anno 1667., die 24.8. — De sucurrendo RR. Fratres s. Francisci Umblae ducat, 200 pro reparatione dicti Monasterii (16) (1. 117.).

5

66

donaša o. Cerva u svojoj povijesti, a datirano je na 26. srpnja godine 1669.^ Koliko je godina službovao o. Ke- rubin, koji je bio rodom iz Konavala, valjan propovjednik, to nam je nepoznato. Također nam je nepoznato i zago- netno je li stajao u samostanu. Ova dvojba proističe iz rukopisa o. V. Andrijaševića, koji kaže, da na 28. svibnja 1669. bio je izabran za gvardijana u riječkome samostanu brat laik fra Didak sa Pelješca, a mjesta Oskorušna. Ra- zlog zašto bi izabran brat laik za gvardijana, veli o. An- drijašević, jest prosta volja generalnog vizitatura. Nezado- voljni bijahu redovnici tim izborom. Premda fra Didak bi- jaše veoma valjan, ipak je sasma loše upravljao samo- stanom, i stoga o. Andrijašević u svojim rukopisima piše o njemu: kuhinja je za brata laika, ali ne časti.- Fra Didak umre godine 1684.

IX. Pad dubrovačke republike.

1. Dolazak francuskih četa.

Pod monotoničkim udarcem bubnja francuskog voj- nika, a baš pri zalazu žarkog sunca, na 27. svibnja go- dine 1806. ulazila je francuska vojska u drevni grad Du- brovnik. Kao jauk tajnih duhova, kao zveket paklenih sila, kobno se dolom i gorom razlijegao taj tutanj bubnja, štropot vojničkih nogu, naviještujući svijetu zadnje trzaje dubro- vačke republike.

Za čas, dva i tihim hodnicima samostana Male Braće, o.o. Dominikanaca, Isusovaca i ponosnim Lovrijencem čuo

1 Ex div. Cur. god. 1669., str. 53.

^ Arhiv samostana Male Braće: O. Andrijašević: In con- ventu s. Mariae Umblae, pro parta victoria P. Comissaii, fr. Didacus de Puncta iaicus (gvardianus). Hic conventui pessum dedit, prout in libro videndum, et confirmavit pro laicis esse coquina. et non di- gnitates. %•

67

se je bahati akcenat francuske riječi. Dapače u svetim crkvama na oltar sveti osloni umoreno tijelo francuski vojnik, po njima razmetne ubojito oružje i prtljagu.

Sutradan osvanu po plakatima grada izjava Lauri- stona ; sutradan se dozna, da se već nalaze u Gružu neki ruski brodovi. Doznalo se dapače, da su se Rusi iskrcali u Hercegnovome, te da eto dolaze na grad Dubrovnik čete Rusa, Crnogoraca, a među njima viđaju se i kape Konavljana.

I nastadoše sudbonosni dani za grad i okolicu nje- govu! Rus, Crnogorac živo udara sa Bosanke na grad, kojega brani francuska vojska. Po Gružu, Pilama, Pločana bande neobuzdanih vojnika robe, pale, te je mnoge kuće obavio gusti dim.^

2. Pljačkanje Crnogoraca po Dubrovačkoj Rijeci.

Žalosni dani nastadoše polovicom mjeseca srpnja i za Dubrovačku Rijeku. Mnoge kuće bijahu upaljene, po- rušene, a ruševine njihove i dandanas su nam svjedokom tog poraza. Mnogim imanje, stoka bi raznesena. A što gore? Nekoji riječani bijahu ubijeni, a mrtva im tjelesa budu izgorena.

Po „knjizi mrtvih" župe Rožata od god. 1806. — 1875., a na strani drugoj, ondašnji župnik: Con Bozo Baldo Katić podaje nam imena tih žrtvi. Tu on piše, kako za iiranske i barbarske navale na 17. srpnja godine 1806., koju učiniše Bokelji, Crnogorci, Rusi, Murlaki i Turci, neki u njegovoj župi Rožata poginuše ubijeni, a neki svr- šiše naravnom smrću. Mislimo od straha. Svi ovi bijahu pokopani bez sv. Sakramenata, jer njihov župnik, isti Don B. Baldo Katić, pobježe, kao i drugi svećenici. Župnik se je vratio u i^ožat tek na prvog kolovoza godine 1806.

^ Dr. LjJo knez Vojnović: Pad Dubrovnika (dvije knjige), Zagreb, i.08.

68

Imena poginulih na 17. srpnja godine 1806. jesu ova Andrija Stjepanov i Petar Marojec. Obadva bijahu iz Su' meta. Njihova tjelesa bijahu izgorena. U Knežici pogine Stjepan Sentović Tomov i Marko Glegj Markov, čija tje- lesa bijahu od Brastva pokopana na crkvenome grobištu. U Rožatu pogine Matej Matović Franov i žena mu Vicka i to nenadnom smrću, regbi od straha. Njihova tjelesa pokopa Brastvo na grobištu. U Cajkovićima pogine Matej Strinklin, Nijemac, čije mrtvo tijelo na isti način bi po- kopano.^

3. Fra Luka Marketi spašava samostan.

U tome metežu i franjevački samostan u Rijeci igra svoju ulogu. Vladika crnogorski, Petar Petrović, jedne noći svojom vojskom pada na konak u villi Sorkočević, što ostaje baš prema samostanu. Toga dana sam se nađe u samostanu fra Luka Marketi, buduć je gvardijan, o. Danko Marković, pobjegao u Dubrovnik kao i župnik Katić. Vi- deći fra Luka u blizini svojeg samostana vladiku Petra i neobuzdane Crnogorce poboja se za nj. Ta, koji mu može jamčiti, da ne će Crnogorac ob^ščastiti svetinje svete^ dragocjenosti odnesti, koje mu starješinstvo dodijeli za

^ Knjiga Mrtvih župe Rožata od 17. srpnja, godine 1806. do 19. prosinca 1875., strana 2.: Nella Tiranica e Barbara iruzione sequita li 17. Giugno 1806. daj Bochesi, Montenegrini, Russi, Murlachi, e Turchi perirono 1' infrati alcuni amazzati daj detti : al- cuni di morte naturale ma priui dej SS. sacramenti per la mancanza del Proprio Pastore, e Paroco atuale Nataie Baldasar Cattich, ed altri Redi Sacerdoti fugiti, c ritirati.

E sono Andrea di Steff'uo deuo: e Pietro Marojec: ambi di Gionchetto i corpi dej quali furono abruciati: In Clinesciza Steff'no di Tomaso Ghlegh corpi dej quali furono daj confrati tumulati nel cimiterio della Chiesa : A Roscato Mateo Fran-co Matovicli, e Vincenza sua Moge di morte improuisa corpi dej quali furono sepeliti daj Con- frati nel cimiterio : A Ciajkouichi Mateo Strinklin Tedesco : ed il (suo) Cadavere fu sepellto al simile.

69

čuvanje I S tim mislima zaokupljen fra Luka živo odlučuje, da će on glavom poći do vladike te milost prositi za svoj samostan.

1 zbilja. Stavlja se na put, junačkom odvažnosću hiti konaku vladike Petra. Došao je. Duboko se klanja i smjerno moli vladiku, da mu poštedi samostan, dapače — kako Nekrologij franjevačke provincije piše — njega stavlja pod zaštitu istog vladike Petra. Na taj neobični prizor kosnu se kaluđer, episkop Petar, i tvrdu vjeru redovniku zadaje, da nijedan Crnogorac ne će mu se dotaknuti sa- mostana. I doista samostan u Rijeci bi pošteđen za pro- vale Crnogoraca godine 1806., a sva čast i hvala ide za to fra Luki Marketi, rodom sa otoka Mljeta, koji umre godine 1837. u 66. godini svoga radišnog života.^

4. Ponašanje Francuza.

Kratkog vremena bilo je haranje Crnogoraca. Na 7. srpnja morali su bježati glavom bez obzira. Svrhom mje- seca srpnja preuze vladu nad Dubrovnikom general Mar- mont. Blaga riječ, kavalirsko ponašanje vladalo je iz po- četka kod francuskih zapovjednika pa i kod istih prostih vojnika, no ono se sve za kratko vrijeme obrati u teror svoje vrsti.

Mimoilazimo razne njihove disgresije, tek ovdje na- pominjemo, da i tihi samostani bili su im stanovištem i vojničkim arsenalom. Mnoge crkvice pretvoriše u maga- zine, dapače dirnuše i u zlato i srebro tih crkvi.^

Baš bilo jednog dana i u crkvu Male Braće u Du- brovniku banu komesar policije Frezza sa četom svojih Tojnika, da digne sa Gospinog oltara lance i zlatne na-

^ O. Marković — o. Rode: Nccrologium Franc, str. 141. — Stojanović: Književnost dubrovačka, str. 103. — Adamović: op. cit., str. 33.

2 O. Kuzmić: Cenni, str. 51.

70

usnice. Zapitahu brata sakristana, fra Bernarda Ivelju iz Lastova, da bi im ih on podao. Nipošto — odgovori brat laik — ja ih ne ću dizati, želite li ih, eno vam Ijestava. Na te riječi neko neobično čuvstvo obuze Frezza i voj- nike, te šuteći izađoše na dvor.^

5. Bečki kongres.

Malo po malo udaljivale su se iz Dubrovnika ruske, francuske, engleske čete, a u njemu ostadoše austrijanske, posada Hrvata, a na čelu im zapovjednik Milutinović. Na 15. veljače godine 1814. činovnici i načelnici općina za- kleše se caru austrijanskom. Na 2. ožujka svećenstvo pri- segne vjernost istome caru i toga dana po crkvama du- brovačkim započe molitva za austrijskog cara (collecta pro imperatore).

Na bečkom pak kongresu, 27. svibnja, godine 1815., definitivno se riješi sudbina Dubrovnika. Izčeznu njegova zlatna sloboda, nestade republike, a grad Dubrovnik sa okolišem bi pripojen Dalmaciji.

Pripojenjem grada Dubrovnika Dalmaciji nastojalo se je, da se i franjevci Dubrovnika sa svim svojim samo- stanima pripoje dalmatinskim franjevcima, ali posao ne pođe za rukom. Padom Dubrovnika ne pade franjevačka dubrovačka provincija, no ona ostade autonomna, a u njoj i samostan u Rijeci, sve do godine 1899.

X. Samostan od godine 1806.— 1916.

1. Zapuštenost samostana.

Za prvih decenija XIX. vijeka sasma u lošem stanju nalazio se je samostan u Rijeci. Trošni njegov krov, za- puštene sobe, te sav porušeni smještaj, kao u crkvi tako

' Engel-Stojanović: Povjest dubrovačke republike. Du- brovnik, 1903., str. 217.

i u samostanu, budio je žalost i samilost. Težak je bio u njemu boravak i za lijepog vremena, a što pak da rečemo kakvo je tu bilo stanje za burnih, zimskih, kišovitih dana! Uzrok ove pustoši bila su slaba ekonomska sredstva, ne- marnost starješina. Neki stariji redovnici drže, da je kroz ovo vrijeme bio zatvoren, ali ovo nije istinito. Po knjizi „Acta provincialia", koja se nalazi u arhivu Male Braće u Dubrovniku, izvađamo, da on bijaše otvoren i iza pro- vale Crnogoraca.

Na 10. studenoga godine 1806. časni definitorij du- brovačke franjevačke provincije određuje, da se ne bira gvardijana za one samostane, u kojima se još nalaze ne- prijateljske čete. Takav samostan bijaše samo u Stonu. Za one pak samostane, određuje isti definitorij, koji su tek djelomično zaposjednuti od vojnika, neka se bira praezes. Takvi samostani bijahu : u Cavtatu, Konavlima, Lopudu, Daksi i u Rijeci. Dočim za one samostane, u kojim se ne nalaze vojnici, imade se učiniti gvardijane.

Po ovoj odredbi očita je činjenica, da samostan u Rijeci nije bio zatvoren za prvih decenija XIX. vijeka. I da, gbdine 1806. — 1809. praezesom riječkog samostana bio je o. Danko Markovi ć. No već godine 1808. definitorij provincije podaje o. Danku naslov gvardijana.

2. Rad starješina oko popravka.

O. Klement Rajčević, bio je gvardijanom riječ- kog samostana od godine 1809.— 1814. Kroz ovo razdoblje, naime od zadnjega dana siječnja godine 1812. do kolo- voza iste godine, o. Klement bio je zamjenikom župnika u mjestu Rožatu.

O. Danko Marković, od 1814.— 1824.

O. Salvo Crljevković, od 1824.-1827.

O. Sabo Kašić, od 1827—1832.

O. Danko Marković, od 1832.-1839.

72

O. Ivan Gutić, godine 1839.

O. Josip Lopina, godine 1840.

O. Frano Ivekić, godine 1841.

Za daljne starješine ovog samostana, kao i za njihov rad, služit ćemo se knjigom „Uprava riječkog samostana", koja započimlje od godine 1842., a nalazi se u arhivu istog samostana. Po toj knjizi imena starješina jesu ova :

O. Dinko Stoić, od 1842.— 1843. On je naslikao na dasci „Isusa Razapeta", koja slika sada visi nad vratima blagovališta.

O. Aleksander Simunović, od 1843. — 1844.

O. Bono Lopina, od 1844.— 1845.

O. Rafo Diller, godine 1846.

O. Aleksander Simunović, godine 1847.

Od godine 1848 — 1853. samostan u Rijeci bi zatvoren. Kroz to vrijeme dolazio bi nedeljom franjevac iz grada Dubrovnika, da u crkvi riječkog samostana reče sv. misu. Ovako nam pričaju savremeni redovnici, koji su još živi.

O. Lujo Uccelini, od godine 1853. — 1855. Za ovih godina o. Lujo bio je istodobno starješina samostana i župnik mjesta Rožata, kako to razabiremo iz župničkih knjiga iste župe. Kao starješina samostana kroz ovo doba popravi o. Lujo stube u zvoniku i dobavi jedno novo zvono.

3. Pjesnik o. Pacifik Radeljević, starješina samostana od godine 1855.— 1863.

Premda knjiga samostanske uprave ništa nam važnoga ne donaša o ocu Radeljeviću, ipak ćemo ovdje o njemu koju podrobnije navesti, buduć za svojeg doba on bijaše valjani pjesnik, a mnoge pjesme ispjeva baš u ovome sa- mostanu.

Dosta je tiskanih knjiga koje pišu o ocu Radeljeviću. Kanonik Ivo Stojanović, književnik, velikom simpatijom lijepih stvari napisao je o njemu. Baš dok je o. Radelje-

73

vić bio gvardijanom u Rijeci, Stojanovlć je bio župnikom mjesta Rožata. I te dvije pjesničke duše bile su u nepre- stanome kontaktu. Dapače, kako piše isti Stojanović, o. Radeljević imao je veliki upliv na njegov život. On ga na- govori, da ostavi praznu politiku, a da se bavi književ- nošću.

Svako jutro o. Radeljević slao bi župniku Stojano- viću po jedan epigram, što bi ga ob noć u postelji sa- stavio. Jednoć Stojanović izradi neku lijepu pismenu radnju a Radeljević posije mu iz samostana košić pun ljutih na- ranača, kao simbol gorčine, što će trpjeti kroz svoj život. Na košiću bio je i jedan epigram, koji ovako počimlje :

Radi tvoje vrijednosti. Plode ove Ijutosti, Šaljemo ti odmah mi.

Mnogo se je o. Radeljević družio sa pokojnim kne- zom Nikom Pucićem, dapače Pucić bijaše mećenatom nje- govim. U privatnom životu o. Radeljević bio je više cinik. Neznatan i odan samoći prolazio je svoje dane po vanj- skim samostanima, te bi malo kada dolazio u grad. Cijelo slobodno vrijeme u samostanu u Rijeci bavio se je knji- gom. Propovijedanje i pjesme bijahu mu uživanjem. Mnogo je prigodnih pjesama ispjevao, od kojih neke su i tiskane. Pjevao je štokavski, a uzorom mu bijahu stari dalmatinski, dubrovački pjesnici U istome riječkom samostanu prevede Orlanda Furiosa Ariostova, u kojem prevodu nije se znao otresti talijanskog originala te po duhu hrvatskog jezika stvar obraditi. Od mnogo veće vrijednosti od istog prevoda jesu njegova tumačenja u prozi. Ovaj rukopis, velikog formata, i dandanas se nalazi u samostanu Male Braće u Dubrovniku. Osim Orlanda prevede još na hrvat- ski jezik: Oerusalemme liberala i Telemaka Fenclonova kao i satire Ariosta, te popravi i H i-

74

džin prcvod Virgilijeve Eneidc. Isti o. Rade- Ijević prizna Stojanoviću, da su mnogo nastojali njegova braća redovnici, da dade pod tisak to svoje djelo. Ali im sav posao bijaše uzalud. O. Radeljević rodom je iz Du- brovnika, a rodio se je godine 1800. Osim što je bio starješinom u Rijeci, također je bio i starješinom u Du- brovniku, Konavlima te na Kuni, gdje ga i smrt snađe godine 1878.

4. Drugi starješine.

O. Ambroz Skaprlenda, od 1863. — 1866. Kroz ovaj svoj gvardijanat o. Ambroz učini mnoge popravke u samostanu, a što je najinteresantnije, poploča mramornim pločama kapelicu prezbiterija.

O. Antun Musladinić, od 1866.— 1877.

O. Lujo Uccellini, od 1877.— 1878.

O. Petar Milić, od 1878.— 1881.

O. Josip Milić, od 1881.— 1882.

O. Petar Milić, od 1882.-1883.

O. Lujo Uccellini, od 1883.— 1893. Mnoge lijepe radnje učini o. Lujo u ovome samostanu kroz ovo raz- doblje. Totalno on popravi zvonik crkve, za što potroši 1036 kruna; dobavi pet zvona od Cukrova za što po- troši 3374 kruna. Njegovo Veličanstvo kralj Franjo Josip I. za popravak zvonika darova samostanu 400 kruna. Za starješinstva o. Luja bi dodijeljena župa Rožata franjev- cima. Godine 1883. župnik Rožata, Ivo Stojanović, bi uči- njen kanonikom stolne crkve i te godine nasljedi ga o. Lujo kao župnik mjesta.

Godine 1890. bi popravljeno najprije južno krilo sa- mostana, a godinu kašnje sjeverno. Tada je provincijalom bio o. U. Talija, koji čitavoj radnji poda impuls. Namjera toga popravka bijaše, eda se u tome samostanu smjesti „Collegium Seraphicum". I zbilja na 6. XL godine 1890.

i

75

bi otvoren dotični kolegij. Iz početka maleni je broj bio učenika, ali se je on dojdućih godina umnožavao. Prvi učitelji bijahu : o. Bernad Marković, o. Evanđelista Braj- nović, o. Joso Matović i o. Alfonso Markvitzka. Kolegij je obstojao u riječkome samostanu sve do godine 1899. Kroz gvardijanat o. Luja mnogoputa presv biskup Kotora Frano Uccellini, ondašnji profesor bogoslovlja, dolazio bi u Rijeku na praznike.

O. Bernardo Marković, od 1893.— 1894.

O. Ambroz Škaprlenda, od 1894.— 1896. Kroz ovo vrijeme o. Ambroz učini dvije skaline od mramora, koje vode u prezbiterij, kao i one tri velikoga oltara.

O. Alfons Markvitzka, od 1896.— 1899. On to* talno popravi krov crkve sa potroškom od 600 kruna

O. Izidor Š a n t i ć, od 1899.-1903. O. Izidor bijaše skupno starješinom samostana i župnikom mjesta Rožata. Godine 1900. popravi mnoge stvari u samostanu kao i u istoj crkvi. On dobavi nove oltare za kip „Gospe od Kar- mina", što ga godine 1887. kupi o. Uccellini, te za kip sv. Antuna, što ga darova gospođa Viče ud. Papi, majka braće Papi, godine 1900. Bojadiše cijelu crkvu i za nju dobavi nove klupe. Njegovo Veličanstvo kralj Franjo Josip I. i ovom zgodom darova 200 kruna za popravak crkve. Ve- lika zasluga ide za ove popravke također i rođene re- dovnike riječane, kao: o. Skaprlendu, o. Markovića i o. Matovića.

O. Vanđo Brajnović: od 1903. Blizu je dvadeset godina, da o. Vanđo boravi u riječkome samostanu kao njegov starješina, te kao župnik mjesta Rožata. Godine 1892. bio je prvi njegov dolazak u Rijeku. Od godine 1893. — 1899. bio je samo župnikom Rožata, dok za dru- goga dolaska, naime od godine 1903. do danas, on je tu župnikom i starješinom samostana

I kroz ovaj lijepi niz godina obilan je rad o. Vanđa

76

kao za samostan, tako i za župu, kao za narod, tako i za mjesto Rožat.

Za vrijeme njegovog starješinstva po knjizi „Uprava Samostana" nalazimo, da bijahu učinjene ove stvari.

Godine 1905. bi smješten župnički ured u klaustar samostana, a za oltar veliki učinjena balaustrata i anti- pendij. Godine 1906. bijahu dobavljene nove orgulje sa potroškom od 3 hiljade kruna. Godine 1909. bijahu uči- njena nova vrata iz klaustra za samostan, te ona blago- vališta. Iste godine bijahu popravljeni stropovi hodnika kao i sobe samostana. Godine 1911. bijahu načinjene razne radnje u klaustru, kao: hodnici bijahu popločani i betunirani, dio razorenoga klaustra od potresa u lukove bi doveden.

Kroz isto vrijeme, po „župnim knjigama", nala- zimo, da godine 1894. bi načinjen novi zvonik Matice sa satnikom. Godine 1896. bi učinjen put što vodi iz mjesta prema Matici, te onaj naokolo grobišta. Kada godine 1898. izgori crkva Matica, kroz kratko vrijeme ona bi popra- vljena, te novom sakrestijom povećana. Slika oltara u selu Knežicam bijaše dobavljena 1906. a isti oltar popravljen.

Godine 1907. bijaše popločana crkvica sv. Nikole u Dračevu selu, te novim klupama urešena. Godine 1909. crkvica sv. Petra u selu Cajkovićima bila je popločana i popravljena.

Godine 1910. dobavljen je harmonij za Maticu.

Godine 1911. crkvica Duha Svetoga u Komolcu bi popravljena, a novi oltar dobavljen potroškom od 2 hi- ljade kruna.

Kroz isto ovo razdoblje, naime godine 1912., bio je učinjen novi oltar kao i novi pulpit za Maticu. Krstionica u istoj crkvi bfla je učinjena godine 1906 Sve ove radnje obavi majstor Simoni na Korčuli.

77

Mnogo crkveno rublje kao i mnogi nakiti po svim kapelicam župe Rožata bijahu kroz ovo razdoblje doba- vljeni.

XI. Europski rat godine 1914.-1915.-1916. ...

1. utisci rata na Rijeku.

Mjeseca kolovoza godine 1914. započe krvavo kolo u Europi. Kroz kratko vrijeme dvije grupacije europskih velevlasti jedna drugoj navjestiše rat. Po cijeloj našoj dr- žavi nasla sad živo ratno komešanje; junačke čete vr- staju se u bojne redove i hrle protiv neprijatelja.

Iz romantičke Rijeke Dubrovačke veliki broj voj- nika dijeli se od praga kuće svoje i stupa pod ratni barjak.

Po svim ratištima oni su razdijeljeni. Junački se mnogi riječanin borio, junački do svršetka godine 1915. — po službenim vijestima — poginuše: Knežević Ivo Božov, Milutinović Ivo Antunov oba iz Obuljena; Ilija Pavlović Lovrov iz Knežice.

Sve štogod je država tražila od svojih naroda, to je rado po svojoj mogućnosti podala i Rijeka. Za dobro- tvorne svrhe mnogo se žrtvovahu župnici kao i općina u robi i novcu. Ta sama župa Rožat podala je preko svojeg župnika 1587 kruna u novcu, a preko 500 komada raznog rublja. U čitavoj Rijeci skupljaju se dobrovoljci od 15. godine do starosti i osniva se Obrambeni Zbor za okoliš Dubrovnika. U gornjoj Rijeci bi smještena IV. kumpanija, kojoj na 10. studenoga 1914. bi blagoslovljen barjak, a u dolnjoj V. kojoj blagosloviše barjak na 10. siječnja 1915.

78

Zapovjednikom pete kumpanije bijaše nadporučnik gosp. Marko Vušković, umjetnik i operni pjevač hrvat- skog kazališta u Zagrebu. Više puta gosp. Vušković svo- jim baritonalnim glasom razveseli narod kao po sv. cr- kvama, tako i prigodom svečanih zgoda. Na dan Gospe od Karmina godine 1915. pjevao je u crkvi franjevačkoj iste Rijeke.

2. Neprijateljsko brodovlje pred Rijekom.

Dubrovačka Rijeka dvaputa je viđela u blizini svojoj neprijateljsko brodovlje. Prvi put na dan sv. Frana go- dine 1914. i to francusko. Tog dana neke francuske tor- piljarke približiše se Gružu, jedna dapače uniđe u luku, ali se kavalirski ponese. Drugiput na 18. srpnja godine 1915. Jutrom iza 5 sati banu odio talijanskog brodovlja iza otočića Dakse pred uvalom Rijeke. I stadoše pucati na Kantafig, Batahovinu, Sustjepan, Mokošicu te uz svu Rijeku, zatim na Loznicu, Lapad Budući je stvar došla nenadno, nasta panika u narodu, koji se najprije poče kupiti na obalu rijeke, ali videći kako u blizini padaju granate, poče se skrivati. Pravo je čudo, da nitko živ životom nije nastradao uz onako žestoko bombardiranje, od kojeg su tutnjela okolišna brda. Nakon pol sata pre- 3tade paljba, mornarica se odaleči, te običnim načinom narod proslijedi svoj posao. Kao što nitko ne nastrada životom, tako su i materijalne štete sasvim neznatne. Naj- veća materijalna šteta bi u Loznici. Tu je u jednoj kući jedna granata eksplodirala, te razlupala kamenicu ulja, koje proteče po zemlji. U Sutjepanu jedna granata pro- bila je zid jedne kuće ali bez ikakve štete.

Isti dan po podne dođe vojna komisija iz Trebinja, te provede eksploziju mnogih granata, koje se ne bijahu za bombardiranja zapalile.

Narod haran na ovoj očitoj obrani Božjoj, na 25.

79

srpnja 1915. obavi zavjetnu procesiju sa kipom sv. An- tuna. Sav narod Mokošice, Sutjepana, predvođen od svo- jega župnika, gosp. Petra Obuljena, te narod župe Rožata, uz svojeg župnika o. Brajnovića, zatim mnogi iz Gruža, Dubrovnika pobožno su stupali, gorljivo zahvaljujući moć- nome Bogu. Sveta procesija bijaše se uputila iz kapelice sv. Antuna prama Batahovini, te prošavši kroz park grofa Caboge, povrati se u crkvicu sv. Stjepana. Nju uzveliča svojom prisutnošću mjestni c. i k. Obrambeni Zbor sa svojim zapovjednikom, nadporučnikom, gosp. Markom Vuš- kovićem, te odaslanstvo riječke Općine na čelu grofom gosp. B. Cabogom, načelnikom.

3. Rat i franjevački samostan.

Ratni trzaji imali su i svoje, doista neznatne, utiske i na samostan u Rijeci. Redovnici ovog samostana, kao župnici mjesta Rožata, svojom utješljivom riječju budili su narod na ustrajnost i požrtvovnost. Nikakva dobro- tvorna akcija nije se poduzela bez njihove pripomoći.

Oni bijahu desna ruka kao „Crvenomu križu" tako i svima drugima redom institucijama. Svetim propovijedima žarili su u narodu duh za kralja i dom; predstavljali mu, da je i ovaj rat sredstvo, s kojim nas dragi Bog kara. Mnogo su majka, žena utješili; mnogo im za ratne pripo- moći koristili. Kao i po drugim crkvama, tako i u njiho- voj crkvi, česte bijahu svete molitve za pobjedu našeg oružja i za sretni mir.

Prigodom pucanja talijanske mornarice i samostan oćuti miris talijanskog praha. Veliki broj granata zujilo je zrakom oko samostana; mnoge su letjele preko nje- govog krova. Redovnici se pri tome pucanju sklonuše iz soba i gornjega dijela samostana u dolnji, u klaustar. Nijedna ipak granata, hvala dragome Bogu, ne ošteti sa- mostana.

80

XII Samostan u sadašnjosti,

1. Njegov položaj.

Na ubavom jeziku zemlje, što pravi omalenu uvalu među gornjim i dolnjim dijelom glasovitog zaljeva Dubro- vačke Rijeke, podiže se drevna zgrada uz visoku crkvu vitkog crvenkastog zvonika : samostan je o.o. Franjevaca.

Poetičnijeg mjesta mašta starih redovnika nije mogla naći za molitvu i razmatranje! Ondje na dogledu bistre vode, uvala, brdašca, na dogledu polja, vinograda smjesti se drevni samostan, eda donese sa nebesa blagoslova svakome trudbeniku na kopnu i moru. Pred njim, uz kolni put, poredalo se u određenome položaju nekoliko stabala akacija, a sa istočne strane vremešni hrast baca debelu sjenu do njegovih zidova. Uokolo paše ga samostanski vrt zasađen vinovom lozom i povrćem. Njegovo je pro- čelje proviđeno godine 1912. željeznim rešetkama, za čiji potrošak lijepu svotu doprinese gosp. Marin Papi.

Polazeći od Oruža desnom stranom rijeke put iz- vora, slika samostana otvara se potpuno oku prolaznika kod Mihana. Ploveći pako sredinom brze vode, već kod Mokošice puca na nj vidik. Tko pak da opiše onaj utisak, što čini na putnika, koji juri željeznicom put Hrcegovine, onaj pjeneći izvor, razno zelenilo, lijepi red kuća, među kojima dominira drevni samostan, čiji odraz divno se is- tiče u bistroj vodi I

Samostan čvrsta je zgrada burom i olujom ofurc- nim zidovima, po kojima na nekojim mjestima širi se br^ šljan. On sastoji od tri krila, a sa istoka popunja četvorni klaustar elegantna crkva. Već na prvi pogled opaža se, |{ da je pročeljno krilo od onih dvajuh pobočnih gradnja kasnijeg doba, te mnogo solidnijeg i ukusnijeg kamena. Neki misle, da ovo bijaše negda villa kojeg plemića i s

C9

<

81

vremenom darovana redovnicima. Mi mislimo, da je ovo sasma smjela tvrdnja, jer ob ovome daru nemamo nika- kvog povjestničkog dokumenta.

Unišavši u samostan ispod arkadnog svoda, te pro- šavši klaustar i hodnike, romantični vidici otvaraju se na sve strane.

Sa prozora pročeljnog krila oko motri hladnu vodu, kako brzimice hiti k moru i tu se prečinja kao zatvoreno jezero. Podalje u podnevnom suncu žari se pitoma Mo- košica, do koje se vijuga kolni put. Ovamo, onamo uz obalu rijeke i obromke brda nanizale su se skupine lijepih kuća. Putem vidiš kako juri brzi automobil ili dvoprežna kočija; dok uz struju rijeke lijeno voze riječanke vrača- jući se iz grada.

Sa istočne strane samostana vidi se u povjesti gla- sovita uvala Sumeta (vallis juncheti), nad kojom, među zavojima brda, stere se put uskotračne željeznice za Tre- binje, Mostar. Lijepo se tamo ističe i bijela crkvica Duha Svetoga, zeleni čempresi, te park i villa negdašnje ple- mićke obitelji Sorkočević.

Sa sjevera občaravaju pogled mnogobrojni voćnjaci, maslinici, iza kojih viđa se borjem i čempresom obrasla glavica, na kojoj, kao anđeo stražar, širi svoja krila za- vjetna crkvica Gospe od Rožata. Divno oskače do nje crkveni zvonik sagrađen godine 1894. Preko te glavice strše goletne klisurine brda Bjelotine.

Sa zapadne strane samostana, po obromcima i pro- dolicam, prepliću se prostrani vinogradi, voćnjaci, između kojih proviruju krovovi seoskih kuća, poimence ona ugle- dne obitelji Papi.

2. Unutrašnjost samostana.

Samostan ima tri duga hodnika. Glavni hodnik sa zapadne strane, jednostavan je i bez ikakvih važnijih opa-

6

82

žanja. Dug je 38 m., a širok 3 m. Sav je daskam popo- đen, a strop dašćicam popravljen godine 1912. U njemu se reda u omjerenom razmaku 8 prostih sobica. Tri su u njemu omalena prozora, koji gledaju na klaustar, a tri poveća, koji gledaju na vrt i na vodu. Dva su od ovih u križ građena, kako je običaj u mnogim samostanima. Prva soba ovog hodnika, sa strane rijeke, bi pretvorena u bogomolju, kao na spomen, daje tu prebivao sv. Jakov Marhijski.

Drugi hodnik, sa strane juga, modernija je i soli- dnija zgrada. On je dug do 30 m., a širok preko 4 m. U tome hodniku šest je prozora, koji gledaju na klaustar; k tome još jedan, koji gleda na istok, a jedan u križ,, koji gleda na rijeku. Sliku njegovu donašamo.

Pet udobnih soba nalaze se u ovome hodniku, u ko- jima obično redovnici sada stanuju. Sa prozora njihovih krasan vidik puca na tihu vodu, na okolišna brda, na čitav zaljev.

Po ovome, kao i po glavnome hodniku, smještene su razne nabožne slike, te moderne slike gradova. Jedno interesantno starinsko sjedalo služi tu za odmor.

Treći hodnik samostana, sada ne obitavan, dosta je loš a ostaje sa sjevera. U tome lokalu franjevačka du- brovačka provincija imala je svoje sjemenište za uzgoj mladosti. Šest jednostavnih soba, omalenim prozorima, is- punjavaju prostor njegov. Iza ovog hodnika dolazi se u jednu prostranu dvoranu, za koju neki govore, da je bila soba provincijala. I reklo bi se, stvar je vjerojatna; jer iz nje vode stube u posebnu loggiu, kao što se slično opaža u samostanu Male Braće u Dubrovniku. Po prostranim stubama iz ove dvorane silazi se u klaustar, a po prvim vratima iste izlazi se na terasu, koja je trijemom pokrivena.

U prostorijam glavnog hodnika nalazi se biblio- teka ovog samostana. U njoj će biti do dvije tisuće

83

svezaka. Nijesu od velike važnosti. Predmet knjiga veći- nom je : askeza, propovijedi, filozofija, teologija i to običnih auktora.

3. Blagovalište. Događaj riba.

Pri zemlji, a s desne strane ulaza iz klaustra u sa- mostan, ostaje blagovalište. Pred vratima njegovim maj- storski je izrađen točak za vodu, gdje bi se u stara vre- mena pralo ruke prije i poslije objeda. Slični točak na- lazi se malne po svim samostanima u Dalmaciji. Duljina blagovališta je 12*63 m., širina 6*63 m., a visina 4*30. Po- pločan je običnim kamenitim pločama, ima tri prozora. Strop mu se basira na jednome drvenom stupu, jarbuo od broda, koga darova godine 1828. pomorski kapetan Pero Marković. Nad glavnim stolom ostaje slika „Gospo- dnja večera", koja nije baš od velikog zanimanja. U is- tome blagovalištu slika je sv. Jakova Marhijskoga, koju naslika o. Bernardo Marković. Tu je smještena slika sv. An- tuna od osobite vrijednosti. Ona je slikana na dasci, u četiri odjela, a prestavlja čudesa sv. Antuna. Svaki odio pro- cjenjen je tisuću kruna. Ovo je jedina slika od klasičnih poteza u ovome samostanu i zato je u ovoj knjizi i pro- duciramo.

Osobitu zanimivost pobuđuje oku gledaoca dvije ribe naslikane a fresko na zidu blagovališta. Jedna je pala- mida ili polanda (Pelamys sarda), druga je trup ili tunj (Thynnus vulgaris). Povrh slike čita se ovaj natpis:

1589.— Adi 12. Novembre — lib. 80.

Razne predaje kolaju narodom ob ovome događaju. Mi smo ih čuli tri.

Jedni govore, da je u riječkome samostanu prebivao sveti brat laik, imenom fra Didak. Imendan skromnog

84

fra Didaka spadao je te godine baš u petak. Redovci šaleći se s bratom laikom, dobacivahu mu, da će viđeti, kako će ih on kao kuhar tog dana počastiti. Dobri fra Didak nemajući čim da pogosti braću, pomoli se Bogu te izađe pred samostan na obalu, a kad tamo dvije velike ribe zalete se jedna za drugom i ostadoše na suhu. Fra Didak brzo priskoči, uhvati obadvije i s time dostojno počasti braću.

Druga je versija. Redovnici ovoga samostana nijesu imali što jesti na dan sv. Didaka Brat laik, uzdajući se u pomoć moćnoga Boga, izađe na obalu, da što u rijeci uhvati. Tek počeo ribati, a dvije velike ribe zalete se pred noge njegove. On ih uzme zahvaljivajući Bogu, koji i tog dana poda hrane dobrim redovnicima.

Treća je versija, koju donaša i gospodin V. Ada- mović.^ Na dan sv. Didaka brat laik riječkog samostana pođe u prošnju po običaju. No nemajući ni narod obilna, baš toga dana ništa ne sakupi. Tužan i zabrinut vraćao se laik svojemu samostanu, kad gle prama obali ispod samostana zalete se dvije ribe i ostadoše na suhu. Re- dovnik ne bud' lijen priskoči, uhvati ih i redovnicima priu- gotovi obilni objed.

Ma kako bile različite versije ob ovome događaju, ono se ipak u glavnome podudaraju. Neki hoće, da je ovo neka vrst čuda, koje se dogodi na molbu dobrog fra Didaka. Bilo čudo ili slučaj mi o tome ne ćemo razpravljati, samo jednostavno velimo, da mnoge veće ribe tjerajući svoj plijen, jedna i druga ostanu na suhu. Nama je jedino sad zadatak viđeti jeli ovo baš povjest- nički događaj.

I da, zato smo pretražili sve rukopise u Maloj Braći u Dubrovniku, koji se odnašaju na povijest ove provin-

'^^Adamović op. cit. str. 32.

85

čije, no ne nađosmo nikakvog očitog dokumenta ob ovome događaju. Pretražili smo također i Nekrologij provincije oko godine 1589. nije li umro kroz ovo vrijeme koji brat laik, imenom fra Didak, no ni toga ne nađosmo. Tek pod brojem 269. Nekrologija nađosmo, da je bio neki fra Juniper iz Primorja, brat laik, kuhar i vrsni mornar, koji je umro kao starac u Dubrovniku godine 1598.^

Moglo bi biti, da je fra Juniper taj brat laik, koji, budući valjani mornar, jednog lijepog dana ploveći rijekom, uhvati ove dvije ribe Da su redovnici htjeli, da ih fra Juniper počasti na dan sv. Didaka, premda to njegov imenjak ne bijaše, ne smeta ništa, jer dan sv. Didaka svoj braći laicima u franjevačkome redu osobiti je od- vjetnik.

Listajući dalje Nekrologij provincije, pod brojem 506. nailazimo na ime sv. redovnika o. Inocenta Mikelić. Tu u lapidarnom skicu njegovog života, koga napisa gla- ^soviti o. Slade (Dolci), čitamo, da na žalima Bistrine, u uvali kod Stona, dvije velike ribe zaletiše se iz mora, te ostadoše na suhu pred nogama njegovim. Ovo priča i isti biskup Stona, Petar Lukarić, savremenik.^ Uzevši u obzir ovaj istiniti događaj, sasma lasno moglo bi biti, da je ovo jedan te isti događaj i premda je o. Inocent umro blizu sto godina kašnje, naime 1680.

I zbilja. Proučivši dobro naslikane ribe, dalo bi se naslutiti, da radnja ne datira baš od godine 1589. Ona je mnogo kašnjeg doba. Stoga ovaj događaj za dugo

^ O. Slade -Rode: Necrologium Franc. str. 36. Fr. juniperus a Puncta, laicus, coquus et nauta insignis, obiit admodum senex Ra- gusii anno 1598.

- Slade-Rode: Necrologium Franc. str. 54.: Quod in oris Bistrinae duo magni pisces e mari prosilientes ad ejus se pedes proi- ecerint, passim narrabat id illmus et rmus Petrus de Luccaris Stag- nensis Episcopus.

86

vremena glasao se je od usta do usta, te neki slikar, že- ljan njega ovjekovječiti, naslika ribe na zidu blagovališta, možda pogriješivši datu. Videći pak narod te ribe, a ne- znajući razvitak događaja, on isti po tome fresku stvori već navedene versije. U najlošijem slučaju moglo bi se dati, da su oba događaja istinita. Onoga u Stonu zabilježio ie povjesnik, a ovoga u Rijeci nije.

4. Klaustar.

Sredinu čitave zgrade drevnog samostana ispunja prostrani klaustar. On bi sagrađen godine 1585., za vri- jeme vrsnog kipara o. Frana Radaljevića. Fatalni po- tres od godine 1667. poruši mu zapadnu stranu, inače u svemu ostade isti. Čitav njegov obujam u hodnicima ima 302 četvorna metra, širina mu je 3*50 m. — Arkade sva- kog hodnika basiraju se na 4 stupa po sredini, lijepih kapitela, a na pročeljima ističu se masični stupovi. I tako čitav klaustar ima 16 stupova a 17 arkada u rimskome* slogu.

U njegovim zidovima umetnut je jedan sv. Križ od kamena, neki drže, da je od križarnih vojna, te lik sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Zlatousta. Tu je još jedna nad- grobna ploča, na kojoj se čita ovaj natpis: Omnes mo- rimur, et quasi acguae dilabimur in terra, quae non revertuntur. M. D. 43.

Baš pri ulazu iz klaustra u samostan viđaju se u zidu umetnuti inicijali o radu o. Frana Radaljevića. Oni bijahu prije na tlu do ulaza u crkvu. Ostaju na način zvijezde :

87

I. OFF. p S.

opibus M- :3 [M.DLXXXV C F. Febru

F. g R.

p.

sto bi se čitalo: I. OFF. S. M. F. F. R. P.: In officio sui ministeriatus frater Franciscus Radaljević posuit. Pau- perum opibus. M.DLXXXV. Februarii.

Po sredini dotičnog klaustra širi se prostrani perivoj, koji je zasađen zelenim buksusom po nacrtu brata laika fra Arkanđela Colossio godine 1868. Njega sa četiri strane pašu četiri palme, a sredinom se njegovom viđaju komadi starih stupova interesantnih kapitela, fantastičkih figura rimskog, gotičkog i renaisanskog sloga.

Još i danas vide se ostatci porušenog zapadnog dijela klaustra od nemilog potresa godine 1667. Tu su tri dobro sačuvana kapitela, dva stupa, tri veza i komada od lukova. Porušeni ostatak terase ostade u primitivnome stanju sve do godine 1913. Te godine starješina samo- stana učvrsti rezove kamena cimentom, dijelove razrušene terase izjednači sa lukovima klaustra, udubi u zidove spomenute inicijale o ocu Radaljeviču, te postavi u zid nadgrobnu ploču, sv. Križ, lik sv. Ivana Krstitelja i Zla- tousta. Istodobno u hodnicima poploča čitav klaustar, po

88

sredini na tapet domaćim pločama, a sa strane čvrsto ga cimentira.

Baš pri ulazu u samostan, s lijeve strane klaustra, godine 1904. bi smješten župnički ured. U njemu su po- hranjene Matice rođenih, krštenih i mrtvih župe Rožata. Tu se nalazi lijepa slika „sv. Frano" od C. Medovića.

U klaustru je i puć žive vode, koja je nešto slana Prava pitka voda za samostan nalazi se u zdencu, što ostaje po sredini samostanskog vrta.

XIII. Samostanska crkva.

1. Unutrašnjost njezina.

Sa istočne strane samostana podiže se ukusna crkva, koja visinom svojom nadilazi krov istoga samostana.

Nemili potres od godine 1667. uništi iz temelja on- dašnju crkvu i starješinstvo, što pripomoću dubrovačkog senata, a što milostinjom dobrotvornih duša, sagradi da- našnju crkvu. Gradnja crkve trajala je dvije godine, naime od 1702. — 1704., kako to razabiremo iz netiskanog ruko- pisa o. Andrijaševića.^

Pročelje njezino gleda na jug, na brzu vodu; a omalena čistina stere se pred njom, koju okružuje kolni put. Uz portal crkve stoje dva stupa, što uzdržu jedno- stavni polukrug sa jednim spratom. Poviše portala, u okruglome okviru, nalazi se jednostavni roseton.

Stupimo li u unutrašnjost crkve, čitava ugodni dojam podaje oku motrioca. Razmjerna njezina visina i širina, so- lidnost gradnje u dotjeranome slogu, te ukusni namještaj

^ Arhiv Male Braće u Dubrovniku: o. Andrijašević (An- driasi): Hoc eodem anno (1702.) ex consensu R. Patr. Deffij Eccle- sia S. Mariae Umblae, quae tempore terraemotus tota coruit, initium suae restaurationis ac reedificationis tendit, et infra duos annos cum eleemosinis publicis ac privatis tota restaurata fuit.

89

nakita, ugađa svakome. Ona sastoji od jedne lađe sa pre- zbiterom. Visoka je 8.20 m., široka 7 80 m , duga 24*80 m., te u njoj može stati 500 do 600 duša. Tlo crkvene lađe popločano je običnim pločama iz Korčule godine 1884. Strop je bio popravljen godine 1885. bez ikakvih osobitosti. Tek go- dine 1900. bio je bojadisan, a po sredini naslikana „Ne- oskvrnjeno Začeta" u običnoj pozi. Čitav prostor lađe ispunjaju klupe i dvije jednostavne ispovijedaonice.

Zidovi unutrašnjosti njezine urešeni su polovičnim stupovima sa tri varijantne sve do stropa. Od prve do druge varijantne tih stupova, koje zatvaraju jednostavni lukovi, proteže se dugi kornižon. Treća pak varijantna stupova urešena je sa poštrapanim kamenitim kornižonom, koji, sa lukovima i trećom varijantnom, pravi polukrug za crkvene slike, koje do danas još nijesu smještene.

Na istočnoj strani zidova ostaju čeliri prozora, vi- sine su 3*50 m., a širine 2 m. u polugotskome slogu. Iste zidove te franjevačke crkve rese interesantne slike: sv. Petra Alkantarskoga, sv. Paska Baylon, sv. Didaka, sv. Jakova Marhijskoga i Pohođenje Gospino. Ove su slike morale biti sa starih oltara, a kašnje razđeljene i uokvirene. Auktor njihov je sasma nepoznat, no mnoge klasične crte odavaju valjana slikara. Slike su živahne i u svojoj historičkoj pozi; pune pobožnosti, te ugađaju oku i srcu pobožnika.

Sa pročeljne strane oslanja se na dva drvena vitka stupa pjevalište sa novim orguljama, koje bijahu naba- vljene po ukusu orguljaša o. B. Markovića od tvrdke braće Rieger, godine 1906. Registara ima sedam, bez gambe, i ako je pucet označuje, a sa dva manula. One su rezičnoga glasa i nešto prejake za crkvu.

Oltari crkve ne odgovaraju strukturi njezinoj. Dva su pobočna na broju, naime: „Gospe od Karmena", i sv. „Antuna" sa dotičnim kipovima, koji bijahu dobavljeni u

90

Tirolu. Stari kipovi Gospe i sv. Antuna viđaju se i dan- danas u spremištu samostana.

Prvi oltar Gospe od Karmena u ovoj crkvi podigne o. Hijacint rodom iz Dubrovnika, dok bijaše starješinom u Rijeci. Bio je godine 1732. i 1736. po jednu godinu. On isti osnuje i bratovštinu Gospe od Karmena.^

O. Hijacint bijaše redovnik pun duha Božjega, gor- ljivi propovijednik riječi Božje. Kao apostolski misijonar prođe cijelu Dalmaciju i Hrvatsku. Od sv. Kongregacije bi poslan, da obađe nekdašnju biskupiju Popovo, a du- brovački ga senat šalje na poluotok Pelješac, da oku- ženome narodu dijeli sv. Sakramente. Mnogo puta bio je starješinom u Dubrovniku, pa i istim provincijalom. Nje- govim nastojanjem godine 1722. totalno se popravi krov velikog hodnika u Maloj Braći u Dubrovniku. On učini, da se naslika prilika sv. Frana Solanskoga, koju i sada gledamo u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. Umro je godine 1761. na 27. svibnja.

Baš po sredini lađe, a sa sjeveroistočne strane, ostaje prezbiterij, koga okružuju lukoviti stupovi prostih kapitela.

Pred njim je balaustrata žutko-bjelkaste boje, oslo- njena sa svake strane na pet pobočnih i na dva glavna stupica. Na njome ostaju dva velika brončana svijećnjaka, koje darova obitelj Andra i Marije Drašković iz Prijevora.

Prezbiterij je popločan mramornim pločama godine 1862., a u nj vode dvije mramorne skaline. Zidovi su mu bojadisani u crveno-damask boji, dok mu je svod, po ko- jemu se pružaju četiri poluluka, u modroj boji, a poštra- pan je zlatnim zvijezdicama.

Nad ulazom u prezbiterij visi poveća srebrena svje-

^Slade-Rode: Necrologium: Cum esset (o. H.) Gvardianus Umblae aram B. Virginis de Monte Carmelo, instituta ejusdem Con- fraternitate, erexit. (1736.) — Kuzmić: op. cit. str. 52.

91

tiljka (kandilo), dar riječana iz Amerike, a na čelu im gosp. Ivo Šišić Mata iz Rožata od godine 1912.

Veliki oltar smješten je na okrajku prezbiterija, a sav je od kamena. Po mensi njegovoj razporedane su grupe mramora u raznim bojama, a po sredini izrađen je franjevački grb. Predela oltara kao i dvije stepenice uči- njene su od mramora godine 1894. Čitav oltar, sa dva vitka stupa dotjeranih glavica, odgovara romanskome slogu. Bojadisan je bjelozlatnom bojom, te ugodno oku ugađa sav bliještak njegovih boja u sjajnome odrazu sunčanih zraka, koje prodiru kroz prozor tik do oltara.

Slika velikog oltara prikazuje „Neoskvrnjeno Za- četu" pokroviteljicu franjevačkog reda, kako je kruni Ne- beski Otac. Razne grupe anđeoskih glavica ovamo, onamo po slici razmještene, te slika sv. Antuna i sv. Frana, koji živo svoj pogled upire u lice Djevice, u pot- punome smislu sačinjavaju skladnu cjelovitost. Raspored boja i topli izraz svih onih slikanih lica, kojih je 30 na broju, u pojedinim detaljima dosta je plastično i precizno izrađen. Lice Djevice puno je nježnosti i blagosti, a glava Vječnoga Oca sjaji nebeskim sjajem.

Po mijenju stručnjaka, kao gospodina Dvoržaka, sveučilišnog profesora u Beču, čitava je slika od ne male vrijednosti. Na njoj ne nalazimo nikakvog natpisa, koji bi nam mogao otkriti ime auktora i datu kada je bila na- slikana. Kako stručnjaci vele, ona je radnja iz XVI. vijeka.

2. Riznica.

Sa zapadne strane prezbiterija ulazi se u riznicu, koja je sagrađena u četverouglastom stilu. Baš ova riz- nica bi prvobitna crkvica samostana. Iza kobnog potresa od godine 1667. — 1704. ona je služila redovnicima za obavljanje sv. čina. Nad njome se uzdiže kameniti svod,

92

a popločana je grobnicama starih riječana i franjevaca od XVI. i XVII. vijeka. Natpisi nad grobnim pločama ne napominju nam ništa važnoga. Jedan sami natpis napomi- nje nam obitelj „Skaprlenda-Bozdari", koja, radi svoga bogastva, bi upisana u plemstvo. Stari Bozdarović znao je često reći: „Ovo je moje bogatstvo: Božji dar". I po tome bi prozvan Boždar.^ Dva su prozora u ovoj riznici gotskog stila, a lijepe je radnje točak za pranje ruku. Čitav njezin prostor biti će jedno 20 četvornih metara. Ona posjeduje također starinskih misničkih oprava, kao i jednu planitu novijeg doba, svu zlatom obtočenu.

3. Zvonik.

Sa istočne strane crkve stoji zvonik sa tri sprata i sa kupolom. Prozori su mu dvostruki, polukružni, a obod mu je majstorski izrađen. Ima pet zvonova od tvornice Cukrova u Spljetu. On bi radikalno popravljen godine 1884. za gvardijana oca Luja Uccellina. Kao spomen toga popravka u današnjoj riznici viđa se slika zvonika sa slijedećim natpisom:

Na morskijem žalim

Riječkog zaljeva u Rožatu

Malobraćanski zvonik

sada na novo podiže popravlja sa 5

zvona Spljetske Ljevnice.

Jak: Cukrova ukrasuje

Darežljivosti dobročinaca poduprta revnost

M. P. O. Luja Uccellinija.

Dne 16. Julija 1 84.

Prisutnost mnogobrojna svijeta

divna sprava opći zanos posvećenje

Stojanović: Književnost dubrovačka, str. 269.

93

zvona obavljeno od Presv. Dubrovačkog

biskupa M. Vodopića

poprati.

Sadašnjosti neizbrisivi utisak blagodarnosti

i zauzetnosti

Spomenik budućnosti ostavi.

Dobročincim hvale požrtvovanju slave Ova spomen pravom pričala.

XIV. Redovnici rodom iz Dubro- vačke Rijeke.

Romantična uvala Dubrovačke Rijeke sa svim svo- jim mjestima, koji se pružaju pri obalam rijeke, kao i po uvalam brdašca, lijepi broj redovnika kroz vijekove poda franjevačkom redu, dubrovačkoj franjevačkoj provinciji. Pojava nekojih većeg je interesa, a nekojih sasma ne- znatna. Osim redovitih redovničkih zanimanja bavili su se oni suviše: muzikom i Ijekarništvom. I zato franjevački samostan u Dubrovniku imao je često u svojoj ljekar- nici redovnika iz Rijeke kao ljekarnika, na pjevalištu or- guljaš a.

Za prvašnjih vremena sasma su škrti povijestni po- daci o tim riječkim redovnicima. Nekojih tek nam dona- šaju ime, a bez date njihove smrti. Kad se pak Rijeka pripoji dubrovačkoj provinciji, osobito iza potresa godine 1667., mnogo smo sretniji sa tim povijestnim podacima. Glavni je izvor, odakle ćemo crpiti o njima historijat: Necrologium Fratrum Minorum de Obser- vantia provi n. s. Francisci Ragusii. Njega u glavnome sastavi glasoviti o. Slade (Dolci), naime : od broja prvog do 738., od broja 738. do 850. sastavi ga

94

o. Ambroz Marković. Od broja 850. do 898. o. Kuzmić, a od broja 898. do 909. o. Kandid Mariotti. Ovaj Nekrologij priredi bilješkama, kako već spomenusmo, o. B. Rode godine 1914.

I. Prvi je redovnik iz Rijeke, kojeg nam Nekrologij donaša pod brojem 133.: Fra Ci prljan. On je bio brat laik, a umro je u Dubrovniku.

II. Pod brojem Nekrologija 188. imamo: Fra Marka iz Rijeke. Umro je u Dubrovniku.

III. Nekrologij pod brojem 319. donaša nam ime o. Julijana iz mjesta Komolca. On je prvi redovnik iz Rijeke, koji je bio ljekarnikom kod franjevačke ljekarnice u Maloj braći u Dubrovniku. U svojoj struci bijaše valjan, te za dugo vremena na opće zadovoljstvo vršio je ovu službu. Smrt ga snađe u Dubrovniku godine 1619.

IV. Nekrologija broj 379. donaša nam ime : Fra Ivana iz Rijeke. Umro je u Stonu.

V. Nekrologija broj 495. donaša nam ime: o. Ho- norija iz Rijeke. Nemila ga groznica uhvati u Stonu i od toga umre u Dubrovniku na 5. listopada godine 1677., a u 22. godini svojega života.

VI. Pod brojem 520. Nekrologija imamo: o. Alek- sandra iz Rijeke. On bijaše glazbenik svoje vrsti. Tu svoju valjanost pokaza na orguljam u Maloj Braći u Dubrovniku, gdje bi od starješine određen kao orguljaš. }e li što komponirao i kakav je njegov rad, to nam je sasma nepoznato. Umre u Mantovi na 3. listopada go- dine 1684,

VII. Nekrologija broj 535. donaša nam o. Mar cei a iz Rijeke. Za punih 10 godina morile su ga teške bo- lesti, koje je osobitom redovničkom ustrpljivošću podnašao. Starac od 70. godina, blago preminu u Gospodinu na 23. studenoga godine 1687.

95

VIII. Pod brojem Nekrologija 538 imamo: Fra Ha- drijana iz Rijeke. Podan volji Božjoj umre od bolesti šičije kao mladi redovnik na školama u Baruli i to na 20. rujna godine 1688.

IX. Pod brojem 586. Nekrologija imamo već napo- menutog o. Aleksandra iz Rijeke. Za vijekove ri- ječki samostan oćuti njegov marni rad. Mnogo puta bi- jaše on tu starješinom, te ga je gledao kao ženicu oka svoga. Kad nemili potres godine 1667. poruši ukusnu crkvicu samostana, o. Aleksander živo poradi, eda što prije milostinjom blagodarnih ruku i pripomoću dubro- vačkog senata podigne porušenu crkvicu. I zbilja 4 go- dine trajala je radnja crkve, te godine 1704. veselio se je o. Aleksander novoj crkvi. No mu rana smrt ne do- pusti, da za dugo uživa plod svoga truda. On umre u Dubrovniku na 17. travnja godine 1710. u naponu svojeg žica, od 46. godine.

X. Redovnik osobitih nada, lijepe izobrazbe bijaše o Ignacije iz Rijeke Mnogo i mnogo bio bi ovaj daroviti redovnik koristio provinciji, da taj čarni cvijet u naponu njegove mladosti ne pokosi nemila kosa smrti. Ustrajnim marom o Ignacije svrši filozofske nauke u gradu Tolentinu u Italiji. Starješinstvo, motreći u njemu mnogi dar lijepih sposobnosti, određuje ga, da franje- vačkoj mladosti na učilištu u Dubrovniku, kao generalni lektur, predaje školu. I baš lijepo uspjevaše. Ali nezasitna smrt zaustavi korake njegovog rada, te u 30. godini ži- vota umre u Dubrovniku na 18. veljače godine 1725 Njega Nekrologij spominje pod brojem 614.

XI. Pravi otac bolesnika, utješitelj nevoljnika, svačiji dobrotvor bijaše: o. Bernardin iz Rijeke. Nekrolo- gija ga donaša pod brojem 628. U mnogoj i mnogoj nevolji pripomogne iskrnjemu Za raznih bolesti neopisivim ma- rom njegovao je bolesnike.

96

On je bio valjanim ljekarnikom u Maloj Braći. I to- lika bijaše njegova sposobnost, kao i živo zauzimanje oko njezinog napredka, da ga je harno starješinstvo vi- šeputa počastilo čašću definitura provincije. Lijepi niz godina prođe o. Bernardin u radu i molitvi, dok shrvan trudom, starac od 80. godina, blago zaklopi svoje umrle oči u Maloj Braći u Dubrovniku na 28. svibnja godine 1732^

XII. Broj Nekrologija 696. donaša nam ime: Fra Grgura iz Rijeke, koji je bio skromni brat laik. Bo- raveći od obitelji u Cavtatu, pade niz stube i za kratko vrijeme umre u Dubrovniku godine 1761., u 42. godini života.

XIII. Pod brojem 716. Nekrologija imamo: o. Jakova Han za iz mjestanca Sustjepana Ova obitelj i dandanas obstoji u ovom mjestancu. Od ove godine Nekrologij pro- vincije počeo nam je donašati i prezimena redovnika, što prije nije donašao. O. Jakov bijaše ljekarnikom u ljekarnici Male Braće u Dubrovniku. Svojim marom i svojom inteligentnošću lijepo je usavrši. Mnogi samostan po okolišu dubrovačkome oćuti njegov požrtvovni rad, kada bijaše njegovim starješinom. Baš dok je bio starje- šinom u samostanu na Kuni, umre u 57. godini života a na 16. veljače godine 1768.

XIV. Žrtva svoje dužnosti, svećenik blage i čiste ćudi, redovnik uzornog života, bio je: o. Ladislav Markovi ć, kojeg Nekrologij spominje pod brojem 745. Stonskog biskupa, o. Frana Mariju Sorkočević, franjevca, pratio je on na putovanju u Rim. On bijaše revnim is- povijednikom, te jedan od najistaknutijih propovijednika za svojeg doba na hrvatskome jeziku. Lijepota stila, vari- jantnost i jačina glasa, dotjeranost sastavka, dostojan- stvenost prikazivanja bijahu vrline njegovog propovije- danja, koje su zanašale svakoga. Ubavi otočić Daksa,

Događaj riba.

97

što kao labud mora stražu straži pri ušću gruške luke, bio mu je ugodnim boravkom i za više godina. U tome samostanu bio je starješinom i učiteljem Novaka. Nala- zeći se na tome ubavom otočiću, pođe za svečanost sv. Ilije na Osojnik, e da u toj kapelici reče sv. misu. O. Ladislav porani ranim jutrom, a vrata kapelice bijahu još zatvorena. Sto da čini? Onako trudan i oznojan zasjedne se na ploču jednog groba, san ga svlada i slatko zaspe. Nakon nekog vremena probudi se, te se u cijelome ži- votu oćuti kao slomljen. Stvar pođe na gore, toga dapače dovede do sičije, do hladna groba. Umre u bolnici u Dubrovniku od 36. godine života, godine 1782. i to baš na dan sv. Ivana Evanđeliste, kako je uvijek žudio.

XV. Pod brojem 748. Nekrologija otac Nekrologista, Ambroz Marković,^ lapidarno nam skicira život zaslužnog oca Ignacija Šišića. O. Ignacij bio je čovjek vese- ljak. Žalost i tuga nije se opažala na njegovom licu. Ve- likih zasluga on steče kao ljekarnik u Maloj Braći u Dubrovniku. Mnogo je narodu koristio sa ljekovitim tra- vama dok je bio kao drug te kao starješina po okolišnim samostanima. U Kuni, dok bijaše tu gvardijanom, mnoge spasi od očite smrti. Umre na 17. kolovoza godine 1784. u 79. godini svoga života.

XVI. O. Augustin Givulin (Gjivulinović) bijaše u pravom smislu uzorom kršćanskog ustrpljenja, redovnik strogog vršenja svojih dužnosti. Osobitim zanimanjem po- svetio se je bio čitanju asketike. Po cijeli dan, za svojih staračkih dana, molio se je Bogu, čitao moralku i svete knjige. Mnogo puta bio je učiteljem Novaka. Divnim ma- rom nastojao je svoju gorljivost usaditi u srca mladih stabljika serafskog perivoja. Po manjim samostanima bio je star- ješinom, te sakristanom u Maloj Braći, pa definiturom provincije. Nemilo trganje u bokovima bio mu je vječnim križem po kojem ga Gospod kušao na ovome svijetu. Ali

7

98

ipak tvrdi hrek starih riječana ne prepada se, dali zdravo i čilo dočeka i 83. godinu života. Nekrologij provincije pod brojem 749. izpustio je, možda nehotice, datu smrti njegove. No ona je morala biti godine 1785

XVII. Nekrologij provincije pod brojem 752 donaša nam ime brata laika: Fra Ivana Zivkovića iz Ri- jeke. On bijaše nešto srdite naravi, no neprestanim obuzdavanjem sebe istoga, srditost obrati u krotkost, bla- gost. On bi prvi Hrvat brat laik, koji je poslije talijan- skih laika pohvalno rukovodio tkanje robe u našem sa- mostanu u Dubrovniku. I težina toga rada, buduć već bi- jaše čovjek u godinama, sasma ga skrši, te mu starješine doznačiše službu samostanskoga vratara. Cijelo bi slo- bodno vrijeme uložio u služenju sv. misa i u nepresta- nome molenju. I on dočeka dugu starost do 90. Umre na 13. prosinca, godine 1785., u našoj bolnici u Du- brovniku.

XVIII. Pod brojem 780. Nekrologija imamo: Fra Hu- mila Butjerić, brata laika. Uhvati uloge u nogama no- seći sandale jednog brata, koji je već imao tu bolest. Dapače cijelo tijelo ostane mu kao zgrčeno, koju je ne- volju podnašao redovničkom ustrpljivošću. Umre sveto godine 1797., na 23. veljače u 71. godini svoga života.

XIX. Broj 811. Nekrologija donaša nam ime: Fra Jakova Gjurović, koji je bio također brat laik. Ovaj skromni redovnik bavio se je tkanjem robe u samostanu u Dubrovniku. On u tome poslu naslijedi glasovitog brata laika fra Paska Baletina, koji, premda bijaše prosti brat laik, ipak je bio valjani kovač, zidar, drvodjelac, a oso- bito urar. Kao urar načini tolike satnike po provinciji dubrovačkoj. On načini i onaj satnik u velikom klaustru u Dubrovniku, kao i onoga koji je nazad nekoliko godina pokazivao satove na gradskome zvoniku. Taj se satnik

99

sad nalazi u gradskome muzeju u Dubrovniku.^ Fra Jakov riječanin bio je marljiv u svakome radu, te osobiti čuvar samostanskih stvari. Svojim starješinam bijaše mio, drag jer on njima bijaše poslušan vjeran, odan: prava pošte- njačina. Umre godine 1807. na 12. svibnja u 49. godini svoga života. Baš smrću njegovom, a dolaskom francuske vojske u Dubrovnik, presta radnja oko tkanja robe u sa_ mostanu Male Braće u Dubrovniku.

XX. O. Ladislav Sišić bijaše čovjek nešto ognje- vite naravi, kako nam o njemu piše Nekrologij provincije pod brojem 828. Ali neprestanim obuzdavanjem svoje vo- lje posta blag, iskren i svakome drag. Filozofske i bogo- slovne nauke svrši u samostanu Male Braće u Dubrovniku sa sjajnim uspjehom. Dvaputa je javno držao teoložke teze, što bijaše običajem u ono doba. Kanonički propisi, rubrike, obredi, crkvena povijest, bijaše mu vječnim či- tanjem i te predmete poznavao je vrlo dobro. Uprav ugodni i zvonki glas on je posjedovao, a izvrsno je igrao na orguljama. Kroz cijeli svoj život bio je orguljašem te upraviteljem pjevanja u Maloj Braći. Dvaputa je bio vi- karom u Dubrovniku, a jedanput definiturom cijele pro- vincije. O. Ladislav bijaše dobar redovnik, da niti naj- manju stvarčicu ne bi kome dao bez dopusta svojih sta- rješina. Reumatičnc bolesti silno su ga mučile, što je us- trpljivo podnašao. I nadođe zadnji čas njegovog života, isti mu otac provincijal podijeli otajstva umirućih, te blago preminu u Gospodinu na 16. studenoga godine 1815., u 46. godini svoga života. Zakopan je u našoj sakrestiji

^ Natpis na gradskom zvoniku: A. D.

MDCCLXXXI.

Opus. F. PASCHALIS BALETIN.

A. CANALIBUS.

O. M. S. FRAN. CI.

100

pod brojem prvim. Njegova se slika viđa u arhivu mu- zike u Maloj Braći.

XXI. Nekrologij pod brojem 846. donaša nam ime brata laika Fra Paska Knežević, koji umre na 14. siječnja, godine 1829., od 61. godine života On je poko- pan na Dančama.

XXII. Fra Miho Monjić, sa Petrova sela bijaše brat laik. Radio je i on oko tkanja robe. Umre u 79. go- dini života, na 25. rujna godine 1851. Pokopan je na Dan- čama. Nekrologij ga spominje pod projem 871.

XXIII. Prvak riječkih franjevaca, odlični član du- brovačke franjevačke provincije, poznati muž u hrvatskoj književnosti jest: učeni o. Ambroz Markovi ć. On se rodi godine 1775. u mjestu Rožatu od poznate obitelji Marković, koja poda najveći broj redovnika franjevaca. Prve početne nauke primi od redovnika franjevačkog rodnog samostana i tako mu omili redovnički život, da mladić od 16. godina stupa rado i veselo u franjevački red. Već u prvim naucima pokaza osobitu sposobnost i starješinstvo reda, kao darovitog i inteligentnog mladića, šalje u društvu o. Anakleta Dubravčića na nauke u Bo- lonju. No zbog političkih zapletaja, koji mnogo štetovaše istim tihim redovničkim samostanima, oba nadobudna re- dovnika povratiše se u svoju domovinu.

I sad o. Marković živo pregnu oko nauka. Ozbiljan, učen, pronicav, neumoran u radu marno stade razvijati svoju djelatnost kao prefekt domaćih nauka, te višeputa kao definitur, kustos, generalni vizitatur, a dva puta kao provincijal dubrovačke provincije. On bijaše hronologom provincije i osobitim kriterijem ispuni prazninu Nekrolo- gija od smrti zaslužnog o. Slade (Dolci), godine 1777., pa sve do godine 1833. Ovaj njegov rad, što je latinski napisan, od velike je važnosti za domaću povijest fra- njevaca, kao i za opću političku i književnu povijest.

101

Ali osobitom intensivnošću o. Marković proučavao je hrvatski jezik i hrvatsku književnost i taj rad ime nje- govo ovjekovječi u hrvatskoj književnosti. 1 to bi na sli- jedeći način.

Građanin Dubrovnika, zadnji tajnik dubrovačke re- publike, gospodin Ivan Luka Volantić, priredi za tisak epos „Osmana" slavnog Gundulića sa bilješkama. Ali nemila smrt prekinu nit njegovog života; umre na 23. ožujka godine 1808. u 60. godini.^ Tek za dva mjeseca preživi konačnu propast dubrovačke republike. Smrću njegovom rasplinu se ovaj patriotičan pothvat.

O. Markoviću, koji se uvelike bavio hrvatskom knji- ževnošću, pade na pamet, da on privede kraju, što bijaše naumio Volantić. I zbilja 1 On sastavi Gundulićev i Os- manov životopis, zgodnim bilješkama poprati pjevanje, a pri kraju priredi kratki riječnik zastarjelih i nerazumljivih riječi. Punih pet godina radio je neumorno o. Marković pri tome pothvatu. Svršivši svaka, odredi, da će taj svoj rad postaviti među rukopise franjevačke biblioteke u Ma- loj Braći. No doznavši za ovo tipograf Martekini, živo radi oko o. Markovića, eda bi djelo dao tiskati. Pristade redovnik uz nadarbinu od 30 eksemplara '^ I djelo bi ti- iiskano pod ovim naslovom : Osman spjevagne vi- tescko Giva Gundulichja vlastelina dubro- vačkoga — osnanjegnem djellaa Gundulichje- vieh i scivotom Osmanoviem priteceno, sdar-

^ Dr. Đuro Korbler: Četiri priloga Gunduliću i njegovu Osmanu. Iz 205. knjige „Rada" Jugoslavenske akademije str. 48.

' K u z m i ć-R od e : Nekrologij str. 139. : trasse a fine 1' utilissimo Javoro, coir intenzione di riporlo tra gl'interessantissimi manoscritti della biblioteca dcl nostro convento. Venutone a cognizione il lipo- grafo Anlonio Martecchini insto presso il p. M. perche gliene per- mettesse la pubblicazione, al che egli accondiscese mediante il com- penso di trenta esemplari dell' opera, che cosi per la prima volta fu -edito nella interezza a Ragusa nel 1826. in tre volumi.

102

scjagnima Pjcvagnaa narcsceno, Nadomjere- gnima stvar j i od Sjevaoza u kratko narecc- nich, i Isgovaragnem rjecji tkomugodi su- mracnich sljcdjeno. U Dubrovniku, po Antunu Mar- tekini. 1826. U tri rasdjelka.

Krasnim uvodom o. Marković počimlje svoj rad: „Ako se ohola Grecia dići svoicm Omerom, Lazio Virgi- liom, a Italia Tassom, i ostaliem glasovitiem Pjesnizim, koji gnihoviem uredniem, i plemcnitiem Pjesnima rasplo- disce, i rasprostranisce slavu svoich vlasctitieh jcsikaa, i narodaa, rasloscito Dubrovnik, a i vas narod Slovinski ima se dicit, i hvalit svoiem prisvjetliem, i prisamjerniem Pjesnikom Gospodarom Givom Frana Gundulichja, koi meghju iniem svjetliem Dubrovackiem Spjevaozim sado-

stoja vjenaz neprivehloga, i neumarloga lovora" •

Dotiska se djelo a mnogi zanosno pozdraviše ovaj prvi cjelokupni tisak Gundulićeva eposa. Drago nam je ovdje iznijeti pjesničke sastavke s kojima tada neki pjesnici po- zdravile o. Markovića. Prvi je sastavak od uvaženog pje- snika gosp. kanonika R. Radelje:

Epigramma. Mendosa, inperfecta, typis non edita, si tu Es tantum laudis nacta per ora Virum, Nunc impressa novis intidissima et integra formis^ Te oh guanta, Osmanis, gloria ubigue manet! Sorgiadi debes tu multa, et multa Volanto (Hic maculas tersit, carmine te gemino lile auxit); verum Ambrosio tu plurima debes; Nam magis ut niteas, sisgue polita magis, Nbcte diegue olli, solidas et quinque per annos- Olli tu fueras unum opus, unus amor, Gundulidum o Manes, guantum Ragusia vobis Jam plausit, tantum vos modo in Elysiis,

105

Ef quidquid Vatum Patria haec tulit alma, Volanto, Sorgiadique, una plaudite et Ambrosio O. Bcninj Albertini pjeva ovo o. Markoviću : Ad CI. Virum P. Ambrosiuma Marković de Gundulae Osmanide suo labore et cura edita P. Benigni Albertini

Epigramma. In dias per te quod culta Osmanais auras Prodeat, et multo lumine fulgida Se det late oculis spectandam, et corda legentum Impleat, Illyridum grande decus Charitum ; Plaudo tibi Ambrosi, nam laudem acguiris ubigue, Et nostra clarum nomen in historia. Idem plaudo mihi; nam quod mihi cura perennis, Quod fuerat cordis maxima cura mei, Ut Ragusinis florerent scilicet artes Palladiae sacris Seraphidum in laribus, Hoc Superum video donatum munere; id hcrcie Hoc, quod complesti, nobile monstrat opus. Otac Pacifik Radeljević pjeva:

Pjesan Gundulichja Imenom Osman Ot Ambrogiu Markovichju Malobrachjaninu dubrovcjaninu ; Koije ispunni, prosvjetli, ik' pritjesctegnu uporavi. — Ja, Ka glasim djella slavna Vladislava hrabrenoga, Kasam svjedok snagna stavna Gundulichja neumarloga ; Dok' us-scivem ej as cinichju Vrjednom Otzu Markovichju

104

Er Spjevalaz, plod kogasam, Ako umjetno ishitrime Markovichju darscanasam Ako isvarsnu svjet vidimc; Parvi uresni podjeliva, Ures Drughi moj odkriva. Pjesnik Antun Kersa pjeva: Ad egregium virum Ambrosium Markovichium

Min. Obs

Theol. ac Philos. lectorem

Antonii Chersae.

Epigramma. Haec, quae, quum pueros puer inter cresceret ipse, Nempe sua exscripsit quomodocumque manu Chersa, Paraetoniae responsa arguta puellae Tenue suae pignus dat tibi amicitiae; lile tibi cupiens, Ambrosi docte, placere, Obstrictus multis ille tibi officiis ; lile legens avide tua scripta ordo unde, nitorque Gunduleaegue lepos stat novus Osmanidi.

Nakon godine dana, naime godine 1827., bi preveden Gundulićev „Osman" na talijanski jezik pod naslovom: Versione libera dell' Osmanide poema ili i- rico di Giovanni Francesco Gondola. Njega prevede književnik dr. Nikola Jakšić, a ne Jankšić, (rođ. 1. veljače 1762., umro je 15. siječnja 1841.)^ Uvod, kao život i djela Gundulićeva, sastavi za ovaj prevod povje- snik o. Frano Appendini. Tek se nuzgredno tu on do- taknu prvog izdanja „Osmana" niti spominjući ime o

^ Don Niko Gjivanović: Kako je nastala Sorkočevićeva dopuna Gundulićeva „Osmana" iz „Narodnog lista" br. 18. god. 1912.

105

Markovića, kao da nije ovo njegov rad, dapače tvrdi kao da je ovo sav rad Volantića.^

Ta nepravednost kosnu o. Markovića, te trijezno i mirno brani svoju stvar, iznašajući u jednome pismu na prijatelja postanak i razvitak tog izdanja. To pismo glasi: Lettera del P, lettore Ambrogio Marcovich MinoreOsservante ad un suo amico sulla Os- manide di Gianfrancesco Gondola ultima- mente per le sue cure štampala a Ragusa e su alcune relazioni da lui date circa le opere del medesimo Gondola. Venezia Si- mone Occhi editore, 1828.

Ne ćemo ozbiljno uzesti ne baš toli delikatni postupak o. Appendinia, no velimo, da uprav kruti udes pratio je o. Markovića radi ovog izdanja Gundulićeva „Osmana". Neki povjesnici, kao eto Appendini, niječu mu svaku zaslugu, što je skroz nepravedno.

Na nekorektnost ove tvrdnje o. Appendinija mi se ne ćemo sada ovdje podulje osvrćati. Tek naprosto iznašamo ulomak lista: „Giornale su le scienze, e lettere delle Provincie Venete", u kojem, u tipografskim vijestima, neki pisac osvrće se na izašlu brošuru o. Markovića „lettera ad un amico". Dosta je važan ovaj ulomak, pa taman auktor njegov bio i izvan uredništva. Njega nađosmo pri kraju iste brošure, „lettera ad un' amico", napisan je ru- kopisom, a nalazi se u biblioteci Male Braće u Dubrovniku.

Mjeseca siječnja prošle godine — veli Giornale — razpravljajući o Gundulićevu „Osmanu", ustvrdili smo, da sva zasluga, što se je uzdržao u pravom hrvatskome ori- ginalu Gundulićev „Osman", ide Ivana Luku Volantića,

^ V e r s i o n e ecc. str: 28. : rimanci ancora a mostrare quanto il prelodato Gianluca Volanti se ne rendesse benemerito coll' aver -ridotto alla miglior possibile lezione, e corredatto di note il mano- scrito, che ora csce alla luče in Ragusa ...

106

koji ipak nije imao sreće prije svoje smrti vidjeti ga tiskana.

No sada, slijedi „Giorn", po ovom izašlom pismu o. Markovića, izgleda, da je doista Volantić napisao jedan pri- mjerak „Osmana", ali onaj, koji je prošlih godina, poprav- ljen, za zgodno čitanje priređen, uvodom i bilješkam oboga- ćen izašao u Dubrovniku, samo je djelo o. Markovića. I zato čudnovato se čini istome „Giornalu" zašto o. Appen- dini nije spomenuo u životu Gundulića za talijansko iz- danje (1827 ) uz ime Volantića i ime o. Markovića. Tu se pisac podudara sa o Markovićem, da je Gundulić umro godine 1638., a ne, kako o Appendini piše, godine 1655. Neki lijepi epigrami, u čast o. Markovića, koji se nalaze pri kraju brošure „lettera ad un' amico" — za- ključuje Giornale — dokazuju nam, da nije bilo njegovog truda, niti sada dok ovo pišemo, hrvatski „Osman" ne bi ugledao svjetlo.

Evo doslovce napomenutog ulomka u bilješki.^ Neki ga nazivlju prostim Volantićevim kopiaturom,. što opet nije ispravno ni istinito. Da, on se je služio bi- lješkama Volantića kao i drugim knjigama, no da je imao pri ruci Volantićev rukopis, koga isti bijaše priredio za tisak, nije istina. Ta piše o. Talija u životu o. Markovića: Samo potla iza kako je već Marković tiskao, i u svijet

^ Giornale su le scienze, elettcre delle Provi n* cie Venete; No. 91. gennajo 1829. Notizie Tipografiche : Lettera dell P. Lettore Ambrogio Marcovich Min. Oss. sull' Osmanide dl Gian francesco Gondola ecc. Venezia. Occtii edit. 1826. — Sul qua- derno di Gennajo dell' anno p. p. ragionando dell' Osmanide del Gondola, abbiamo detto, che il merito di averci conservato quel poe- ma nell suo originale illirico attribuir si dovea a Gian-Luca Volanti, il quale pero non ebbe la soddisfazione di vederlo prima della sua morte publicato. Ora da questa Lettera del P. Marcovich apparisce, che il Volanti avea bcnsi fatta una Copia dell' Osmanide, ma che l'averla correta, e ridotta alla sua vera lezione, ed arricchita di pre-

107

turio svoju radnju o „Osmanu", dozna se, da je dopao (rukop. Volantića) u ruke o. Frana Appendinija.^ O is- tome predmetu piše, po pismu o. Markovića „ad un amico", Dr. Đuro Korbler, da već njemu savremeniku i dobru drugu Volantićevu, dugo nije bilo poznato, kamo je dospio Volantićev primjerak „Osmana", dok napokon ne obazna, da ga je kupio Appendini.^ Rukopis Volantića nalazi se sad u biblioteci m. p. o. Dominikanaca.

U napomenutoj radnji gospodina Dr. Đura Korblera „Prilozi" koja izađe u jug. Akademiji godine 1914. možda neopazice neka nepravednost nanijela se o. Markoviću sa ovom stavkom, koju doslovce ovdje iznašamo: „Mar- ković sam izjavljuje u onom otvorenom pismu „ad un suo amico", da je 296 bilježaka, onih svojih „nadomjere- nja", uzeo iz Volantićevih spisa, a samo 36 iz drugih di- jela, što ih redom izbraja na str. 7."

Imamo ispred sebe „lettera ad un amico" i baš na str. 7. čitamo sasma obratno, naime, da je o. Marković 296 bilježaka sam priredio dijelom po nekim spisima

fazione, di note ecc, qual fu štampala negii anni andati a Ragusa, fu tutta opera det sudetto P. Marcovicti, il quale non sappiamo dire perche dal Ch. P. Appendini non sia stato per tante sue beneme- renze ricordato nella vita del Gondola in compagnia del Volanti. In questa Lettera il P. Marcovich emenda altresi alcune inesattezze sfuggite alla diligenza del P. Appendini nella suddetta vita del Gon- dola, com'e quella di porre la sua morte nell' a. 1655., quando mori nel 1638; la qual cosa fu da noi pure notata nel detto quad. di Gennajo a F. 9.

Questo libretto si chiude con alcuni elegantissimi Epigrammi Latini, ed uno illirico in onore del P. Marcovich, i quali sempre piu dimostrano, che senza le cure di lui l'Osmanide illirica nell'ora che scriviamo non avrebbe ancor veduta la luče.

^ O.Urban Talija: o. Ambroz Marković — životopisne cr- tice — iz lista „Iskra" — nepoznata nam godina, jer isparano, str. 108.

^ Dr. Đuro Korbler: Četiri priloga o Ounduliću i nje- govu „Osmanu" pretisak str. 49. godine 1914.

108

Volantićcvim (ne iz rukopisa za tisak), a dijelom iz raz- nih djela, kao : Storia universale de' letterati Inglesi — Popjevke narodne — Povijest Kal- meta — i t. d. Otac pak Klement Rajčević podao mu je onih 36 bilježaka. I tako ukupno on priredi 332 bilježaka. Dolje citirano doslovce izvadak „lettera ad un amico" strana 7., kojeg, inače prezaslužni gospodin dr. Korbler, u hitnji pobrka.'

Govorilo se što mu drago, pisalo se i tumačilo kako mu drago, mi s naše strane, imajući pri pameti prilike vremena i razvoja hrvatske književnosti, velikih zasluga priznajemo o. Markoviću radi prvog potpunog izdanja Oundulićeva „Osmana". Jest, on se je poslužio nekim Volantićevim bilježkama, a neki mu redovnici bijahu pri ruci, ali opet dosta truda i proučavanja on uloži. Ako hoćemo biti pravični, hrvatska javnost morala bi mu biti harnija. Mnogi i sitniji i neznatniji rad onoga doba prima se sa simpatijom, stoga i rad o. Markovića morao bi se tako primiti.

Osim ovog rada na povjesnome i književnome po- lju o. Marković obogati i našu nabožnu književnost, iz- davši godine 1828. „Devetnica na čast slavnog Patri jarke Frančeska" tiskom Martekina u Du-

^Lettera delP. Marcovich ad un amicostr. 7: Passai poscia alle Note le quali compilai in numero di 296. parte dagli scritti del Volanti di sopra accennati, parte dalle Opere pii accreditate, come la Storia Universale de' letterati Inglesi, la mo derna, ovvero lo stato presente di tutt' i popoli, il libro dellc Po pjevke, o Canzoni llliriche, la Storia del Calmet, la vita del Prin cipe Ladislao di Stanislao Kobierzicki, e tante altre. A queste not( ne aggiunsi altre trentasei appartenenti ai primi sette canti offertem dal nostro P. Clemente Rajicevich, diligentissimo Collettore delh Notizie, e Poezie de' Ragusei; le quali, per essere slate gia dal Ba ssich ridotte in illirtco ho solamente rifuse, e riformate in divers luoghi ; e in tale modo compii il numero di 332 Note.

109

brovniku. O tom nas uvjera o. Kuzmić, koji kao Nckro- logista provincije, napisa život o. Markovića. Na toj knji- žici o. Marković nije podpisao svoje ime, tu se on na- prosto zove: ja nedostojni sin Sv. Frančcska. Divne li skromnosti ovog redovnika! Ovakvi stalno ne će svojatati tuđi trud, kititi se tuđim perjem I

Cjelokupni je popis njegovih djela:

1. Propovijedi — rukopis.

2. Necrologium Fr. Min. latinski napisan od godine 1777. do 1833.

3. Gundulićev Osman — prvo izdanje — Dubrovnik 1826.

4. Lettera dell P. Ambr. Marcovich ad un amico. Venezia. 1828.

5. Devetnica na čast slavnog Patr. Fran- česka — Dubrovnik 1828.

6. Praelectiones ex Theologia — rukopis. I ovome vrlome redovniku dođe zadnji čas smrti.

Godine 1834. u 59. godini života blago usnu u Gospo- dinu. Njegova smrt veoma raztuži braću njegovu redo- vnike kao i mnoge prijatelje i štovatelje. Marko Mari- nović oplače pjesničkim sastavcima smrt zaslužnog oca: „U smrt fra Ambrogia Markovića spie- vanie Marka Marinovića:'

Eto otruni smrt nemila Dnevi otca Državnika, Ki od vjere, uma i dila Bješe od Reda čast i dika.

Svi ga od Reda vjek cjeniše Cjeća hitre narednosti.

^ Biblioteka Male Braće u Dubrovniku: Rukopis, Cf. Biblioteca di Fra Innocenzo Ciulich nella libreria de' RR. PP. Francescani di Ragusa — Žara, 1860. str. 137.. broj 375.

110

I pravoga svej Ijubiše Zamjerajuć sve kriposti.

Za to u skupu Redovnici Glavarom ga odabraše, Jednodušno svikolici Na vladanje njega zvaše.

On dostojan svake hvale, Dok vladaoc bi od Reda, Redovnicim Braće Male Bješe vazda dobra izgleda.

Zadovoljnost od pameti. Bogoslovne sve umnosti, Ko bi mogo sve izrjeti, I izgledne još kriposti?

U nauku od mudroznanja Bi učitelj glasoviti. Dika mu je ta ne manja Ku trebuje objaviti

Svej uredno ispraviti Umio je on pisanje Nam Slovinsko ostaviti, I prem hitro okušanje.

Sljedio je stupaj, dike Izvarsnijih Redovnika, Sjaše u njemu svekolike Cjenc otca Daržavnika.

Dok na svitu on još biše Broj pjesnika njega uredno Sladkjem pjesnim pohvališe, I sad glasu svi zajedno.

111

AF po smarti višnja dika. Njemu ostaje sad kriposti Ka će s glasom puno vika Spomenuti sve blagosti.

Ako Osmana hitro uresi, Njegova je vječna dika Glas ga uzvisi do nebesi Vrhu grada Dubrovnika.

Obsinuta od svjetlosti Kod pjesnika on prebiva, Gundulića slavna dosti, Koga pjesam proglasiva.

Ko dostojan jest od slave Može vjike uživati Od svjetlila pute prave, I u raju pribivati.

Nu do brzo tvoja slava Prostrjet će se, i tva dika Priko bližnjih svih Država Slovinskoga od jezika.

Al' najveća njemu plata Sad se hrani gori u Raju, Ne od pjenez, ni od zlata, Ke tu od ništa cjenu imaju.

Nu od vječne slave i dike Nije iznaći više blago, Svej uživat Boga u vike, Komu nije milo i drago?

Vjekovito sjajnu u raju Uzdrži se pramaljeće.

112

Gdi sve dobro uživaju I mirisno Rajsko cvjetće

Sve je pod suncem nam za vrieme. Ništa nije stanovito, Nu izvrsno djelo, ime Žive umrlijeh vjekovito

Kako sjena sve prohodi, I svjetovne stvari sve ine Sve k' svrsi svojoj dohodi, I mogu se rjet taštine.

Mudros je sama na svjeti, Ka cjenu ima veliku, Izvrsna djela sljediti. 1 u sebi glas steći i diku.

Gdi sja rajsko vik svjetlilo Ti uživaj mir, radosti, A pjevaocim bit će milo Ovdi glasit tve kriposti. Još pjesnik Marko Marinović u smrt o. Ambroza is- pjeva ove tri nadgrobnice :

I. Nadgrobnica.

Zemlji tjelo me ostavljam. Redu momu Ime i dike, Privišnjemu dušu upravljam Da ga slavi po sve vike.

Nebo uzdrži vječne stvari, Gdi je umrlim sve skrovito, Koga s rajom Bog nadari Stanje uživa vjekovito.

113

O, umrli ki sljedite

Sve raskoše svjeta ovoga,

Ovdi dobro promislite,

Da ni stvari krepčje od Boga

II. Nadgrobnica. Ovdi tjelo sad počiva Od izvrsna redovnika, Kl u Redu dokli biva, Biše izgled svim i dika.

Vrjedna otca Državnika Olasit će se vrjedna dila, Markovića otca slika, Bit će svijem uvik mila.

Ako zemlja raduje kosti, Njemu uzdržu vjik na svitu Prem izgledne sve kriposti Uspomenu glasovitu.

III. Nadgrobnica. Tve stupajc ovdi ustavi,

0 putniče pun plahosti,

1 vrh groba ovdi ostavi Koj' biljeg tve žalosti.

Vidi od svjeta što su stvari Za kim hlepi srce i gori, Odi jednako mlad i stari Smrt neumolna svih umori.

Ako svjeta sve taštine Vremenitu svrhu imaju, Nebo uzdrži slavne istine, Ke se od nas ne poznaju.

114

XXIV. O. Danko Marković rodi se godine 1758. u Prijevoru od Mateja Stjepana i Marije Štanca iz Su- stjepana. Na 2. srpnja godine 1778. stupi u red franje- vački. U samostanu na otočiću Daksi učini godinu kušnje i položi svete zavjete. Filozofske i bogoslovne nauke svrši na učilištu u Dubrovniku. Višeputa bio je starje- šinom po raznim vanjskim samostanima ; a u Rijeci u više navrataka. Bio je čovjek jakog fizičnog sustava, ple- čat, visokog stasa te je rado obavljao materijalne poslove po samostanima. Izvrstan bijaše lovac i ribar, da mu je teško bilo naći para. Već kao starac u godinama sklonu se u dubrovački samostan i tu je bio biran definiturom provincije. Sv. molitva i druga nabožna djela bijaše mu ugodnim zanimanjem za staračkih dana. Osobitom redo- vničkom spokojnošću očekivao je čas smrti. Blago usnu u Gospodinu na 8. siječnja godine 1840. u 82. godini svog života.

XXV. Fra Serafin Saltarić iz Dračeva sela klerik. Umro je od 18. godine, na 23. prosinca, godine 1894.

XXVI. Fra Grgur Katić iz Sustjepana, bio je radišni brat laik. Umro je godine 1895. na prvog pro- sinca.

XXVII. O. Bernard Marković. Svježa je još spomen u pameti našoj na tog vrlog redovnika. Svima nama vrlo je dobro poznat njegov život i njegov rad. I zato delikantna je stvar, već sada kritični pogled baciti na njegov rad. Ta bi zadaća bila tek poznijih vremena. Mi ćemo samo ovdje hronološkim redom iznijeti njegovu biografiju.

O. Marković rodio se je godine 1851. u mjestu Ro- žatu. Početne škole izući kod kuće, a združeći se redo- vnicima rodnog svojeg kraja, zaljubi se u franjevački red. Stupivši u nj, srednje škole, filozofiju i bogoslovlje izući

115

kod franjevaca u Dubrovniku. Lijepim talentom obdaren, živo pregnu oko učenja filozofije, te godine 1883. položi stroge ispite u tome predmetu na generalnim konkursima u Italiji. Vrativši se u domovinu, poučavao je na franje- vačkome učilištu u Dubrovniku sve do godine 1890, Ove godine bi osnovano u riječkome samostanu „CoUegium Seraphicum" sa nižom gimnazijom za pitomce dubro- vačke franjevačke provincije i o. Marković bi tu smje- šten kao učitelj latinskoga, grčkoga i talijanskoga jezika. Godine 1899. dubrovačka provincija spaja se u jedno sa onom dalmatinskom i o. Marković bi izabran definiturom nove provincije. Sada ga nalazimo u Zadru kao profesora na franjevačkoj višoj gimnaziji, te na onoj c. k. javnoj hrvatskoj gimnaziji.

U raznim godinama bio je prezesom u samostanu na Kuni, u Slanomu a jednu godinu gvardijanom riječ- kog samostana.

Pošto udovolji svim uvjetima, koje zahtjevaju pro- pisi Sv. Kongregacije za „laureu jubilaciju", franjevački red dodijeli mu naslov : Lector jubilatus philoso- phiae" (Doktor filozofije). Osobitu sposobnost imao je o. Marković za učenje jezika, te je poznavao : hrvatski, ruski, latinski, grčki, talijanski, engleski, njemački i fran- cuski. U svim ovim jezicima čitao je knjige. Za mnogo godina bio je orguljašem u crkvi Male Braće u Dubro- vniku, te je neke komade komponirao. Između raznog sa- stavi i jednu lijepu igru za glasovir: „Les roses d' Om- bla". Ne samo muzikom, dali također i slikarstvom, bavio se je o. Marković. Između mnogih nedovršenih skica imamo od njega lijepo uspjeli portret dubrovačkog ori- ginala Vlaha rečenog Žic, te sliku sv. Jakova Marhijskoga, koja se nalazi u blagovalištu riječkog samostana. Zbog njegove svestrane erudicije godine 1905. bi imenovan kapelanom kod Austro-Ugarske legacije na Cetinju. Kralj

116

Nikola odlikovao ga je Krstom sa krunom. Došavši na praznike u Cavtat godine 1909., udre ga srčana kap i tu preminu. Obitelj Jurkovića, tajnika legacije na Cetinju, postavi mu spomen-ploču na groblju sv. Roka u Cavtatu gdje bi pokopan.

Budući nam je namjera, da što dotjeranije ispunimo historijat ovog riječkog samostana, red nam je sada iz- nijeti i imena živućiti redovnika Dubrovačke Rijeke. To činimo tek lapidarnim skicom, da ne povrijedimo njihovu čednost.

I. Sveđer čil i svjež, usprkos tolikim nemoćima, jest starac redovnik: o. Ambroz Skaprlenda. On se je rodio godine 1834. u mjestancu Cajkovići. Svoje nauke svršio je u Italiji, kao i novicijat. Za pune 33 godine bio je uzgojiteljem mladosti, osobito Novaka, u samostanu na -Orebićima. Višepuia bio je starješinom po nekim samo- stanima, jedanput kustosom provincije, dapače i zamje- nikom provincijala. Prebiva sada u Dubrovniku.

II. O. Josip Matović rodio se je godine 1864. u selu Rožatu. Po mnogim samostanima oko Dubrovnika bio je starješinom. Neke lijepo i restaurira. Sada je on starje- šinom samostana u Kotoru kao i gradskim pomoćnikom.

III. O. Oildo Uskoković rodio se je godine 1875. u mjesto Mokošici. Filozofske nauke učio je u Rimu, te je bio i lekturom toga predmeta u Dubrovniku. Jedanput je bio definiturom provincije, a sada je starje- šinom u Dubrovniku. Po mnogim mjestima propovijedao je sv. korizmu. Izda za mjesec svibanj: Vijenčić krat- kih govora o Neoskvrnjenoj Djevici. Dubro- vnik 1908.

IV. O. Dinko Tomić rodio se je godine 1880. u Mokošici. Bio je definiturom provincije, te lekturom na višo|

117

franjevačkoj gimnaziji u Zadru. Sada se nalazi u Nerezi- nam na otoku Lošinju

XV. Važnost ovog samostana.

u razvoju povijesti franjevačke provincije sv. Jero- lima u Dalmaciji samostan u Rijeci Dubrovačkoj igra li- jepu ulogu. Smješten na granicam katoličkog i grčko-is- točnog elementa provađao je blagodarni rad već u po- četku svojeg osnutka među Patarenima susjednih zemalja. I mnoge od njih privede krilu sv. crkve, kako već istak- nusmo.

Vijek za vijekom je prolazio i redovnici ovoga sa- mostana, bilo kao župnici, bilo kao prosti redovnici, bi- jahu pouzdanim utočišćem, duhovnom hranom okolišnjem narodu Po svojim svetim molitvama donesoše obiljnog blagoslova svakome trudbeniku. Uzornim pak redovničkim životom bijahu njemu pobudom i primjerom u kršćanskome življenju. Bilo u crkvi, ispovijedaonici, propovijedaonici kao i sa svetim funkcijama, priznat je njihov rad. Za glavnih svečanosti na osobiti se način ističe sjajnost tih sv funkcija. Za sv. Antuna, Gospu od Karmena, Veliku Gospu, iz grada Dubrovnika dolazi po koji redovnik, da svečanost bude što dotjeranija. Pa i vanjskim sjajem, kao: sa rasvjetom, gradskom glazbom, bacanjem vatro- meta uzveličava se tih dana svečanost

Trećim redom sv. oca Frana bude pobožne duše savršenijem kršćanstvom životu. Dostatni je broj članova trećeg reda, ali je mnogo veći zadruge Gospe od Kar- mena, koja datira u ovome samostanu ponovljena od go- dine 1850. Rad njihov kao župnici dosta je naprezan, bu- dući ova župa ima mnogo frakcija, kapelica, a loši su prolazi

118

Ali i njihov rad izvan crkve dostojan je spomena Oni su okolišnjem narodu dobrim prijateljem, pravim do- brotvorom. Njihova blaga riječ, iskreni savjet mnoge utješi u njihovim patnjama. Mnogim gladnim udijeliše koricu kruha, koji novčić, a kojeg putnika primiše pod krov svoj. Ob ovome neka priča toliki radnik iz Hrcegovine, koji tražeći radnje po Dubrovniku, pokuca na vrata samostana. Siromašnijim pak obiteljima u bijedi darežljivom rukom priskočiše. Ako je komu od potrebe pisati u daleke kra- jeve, koji posao preporučiti višim vlastima, to oni rado čine i bez ikakvog interesa. Kao također i iste župničke spise narodu čine bez naplate

Lijepo se ističe i kulturni momenat ovog samostana. Ovaj samostan imao je kroz vijekove i kojeg redovnika, koji se je istaknuo u znanju. Ovdje je prebivao jedan o. Rafo Tamparica, kapelnik bečkoga dvora, o. Frano Rada- Ijević izvrsni kipar, o. Pacifik Radeljević pjesnik, ilir. Mnogi redovnik rodjen u Rijeci bio je ljekarnikom, mu- zicistom.

Ime o Ambroza Markovića, riječanina, vrlo je dobro poznato u hrvatskoj literaturi, ta on prvi sa tumačem izda cjelokupni Gundulićev „Osman". Također i ime o Bernarda Markovića dobro je poznato oko Dubrovnika i dalje. On se iztaknu kao muzik, slikar, filozof. Poznavao je osam jezika, kako već iztaknusmo.

Isti pak samostan za vrijeme neznanja bijaše ža- rišćem pučke prosvjete. Tu su se djeca učila čitanju i pisanju. Prije, ako je koji znao čitati, to je znao po fra- njevcima i župnicima. Kasnije pak, kad zaredaše vladine pučke škole, franjevci ovoga samostana dobrim knjigama, pučkim listovima prosvjetljivahu narod. Mnoge upisaše u društvo sv. Jerolima, a na stotine krunaša sakupiše za knjige istog društva. Uz lijepo štivo redovnici ovog sa- mostana podizali su narod skladnim pjevanjem, poučnim^

119

moralnim zabavama Isti lokalni listovi u Dubrovniku pi- sali su ob ovome.

Ne samo za prosvjetu povjerenog naroda radio je ovaj samostan, dali također i za prosvjetu i pobuđivanje hrvatske svijesti u Istri dosta je on učinio. O. Vanđo Brajnović najagilniji je franjevac provincije sv. Jerolima za družbu sv. Cirila i Metoda. Lijepi obol pri svakoj svečanosti od svojih prijatelja za nju je kupio I u riječkome samostanu, mi isti bijasmo višeputa očevidci toga njegovog rada. Prigodom glavnijih svečanosti župe i samostana kupilo se uvijek, po starom običaju, obol za hrvatske škole u Istri.

Ovo je sitni prikaz važnosti ovog samostana, koji doista ne obiluje monumentalnim činjenicama, ali ipak i ako su sitne, one su zanimive svakome ljubitelju domaće povijesti. One su pak za jednog riječanina važne, jer on ljubi taj samostan, tu krasnu oazu domorodnog kraja I neka mnoge od njega dijele nepregledni oceani, ali slika njegova, slika starih redovnika, koje je on gledao za dje- tinskih dana, lebdi mu pameću, godi srcu i zato mnogi iz dalekog svijeta njemu šalju pozdrave, zavjetne darove.

Knjige s kojima smo se služili pri obrađivanju ove radnje.

1. Annales Minorum, auctorc P. Luča Waddingo, Hiberno. Romac. 1734

2. De origine e\ amplificatione familiae s. Fracisci, auctore P. Gonzaga. Romae. 1587.

3. Epilome Annalium O. M, P. Harold.

4. Illirycum sacrum, auctore Daniele Farlato. Venetiis. 1800.

5. Metropolis Ragusina auctore P. S. Cerva O. P. ru- kopis u biblioteci Male Braće u Dubrovniku.

6. Viri Illustres auctore P. S. Cerva o. P. Rukopis u bi- blioteci Male Braće u Dubrovniku.

7. Monumenta Historica prov. Rag. O. M. auctore P. Sebastiano Dolci (Slade). 1746.

8. Fasti litterario — Ragu sini auctore P. S. Dolci (Sla- de). 1767.

9. Monumenta Slavorum Meridion. Theiner.

10. A ci a Bosnae — P. E. Fermendžin.

11. Storia dei Fr. M. in Dalmazia e Bosnia. P. Do- nato Fabianich. Žara. 1863.-64.

12. Cenni stor ici sui M. O. di Ragusa. P. E. Cusmich. Trieste. 1864.

13. Književnost Dubrovačka. Stojanović. Dubrovnik 1900

14. Dubrovačka Po vješt. Engel - Stojanović. Dubrovnik. 1903.

15. Kultura i Bosanski Franjevci, Dr. O. J. Jelenić, II. svezka. Sarajevo. 1912.-14.

16. Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hrcegovini i t. d. o. M. Batinić. Zagreb. 1881.

17. Crkva i država u Dubrovačkoj republici. Dr. K. Vojnović. Zagreb. 1895.

18. Prilozi k arhivalnijem pabircima Dubrovački- jem. Dr. K. Vojnović. Zagreb. 1896.

19 Dello sviluppo civile di Ragusa. Prof. G. Gelcich. Ragusa 1884.

122

20 Mali Vogj za Dubrovnik i okolicu. Prof. Ant. Vu- četić. Dubrovnik. 1910.

21. „Periegesis" — Ferić.

22. Pjesme: Elija Lampridius.

23. Pjesme: J. Rastić.

24. Rijeka, topog rafično-po v jesni čke bilj cš ke. Viče Adamović. Dubrovnik. 1904.

25. Pad Dubrovnika. Dr. L. Vojnović. Zagreb. 1908.

26. Četiri priloga o Gunduliću i njegovu Osmanu. Dr. Đuro Korbler. Zagreb. 1914.

27. Kako je nastala Sorkočevićeva dopuna Gun- dulićeva Osma na. „Narodni List" godine 1912. br. 18. napisao Don N. Gjivanović.

28. Životopisne crtice o. Ambroza Markovića Lis „Iskra", napisao o U. Talija.

29. Lettcra del P. lettore A. Marcovich M. O. ad un amico ecc. Venezia. 1828.

30. Matica mrtvih župe Rožata. Rukopis.

31. Pjesme. M. Marinović. — Rukopis M. Braće.

32. P. A n d r i a s s i. (Andrijašević) — Rukopis M. Braće.

33. Knjige Arhiva riječkog samostana. Rukopis toga samostana.

24. Acta capitularija prov. s. Francisci Ragusii^ Arhiv Male Braće — rukopis.

35. Dubrovački gradski Arhiv. Zastupani su razni ru- kopisni odijeli.

36. Schematismusalmae provi n. Dalmatae s. Hie- ^onymi D. M. Ordinis Fr. Min. Jaderae. 1901.

37. Necrologium Fr. Minorum de Obs. prov. s. Fr. Ragusii, edidit notisque illustravit P. B. Rode o. Fr. M. ad Claras aquas (quaracchi) 1914.

38. Bibliotecadi fralnnocenzo Ciulich nella li- breria de' RR. PP. Francescani. Žara. 1860.

39 Dizionario bibliografico degli uomini illu- sfri della Dal mazi a. Simeone Cliubich. Vienna. 1856.

40. Notizie istorico — critiche suUe antichita ecc Franc. Appendini Ragusa 1802.

41. Monumenti sulla Chiesa di Ragusa. Rukopis u Maloj Braći.

123

42. Summorum Pont. Diplomata ex Publico Ragu- sii Tabulario descripta. Rukopis u Maloj Braći.

43. Memorie storiche su Ragusa, Zibaldone Hl, prepi- sao i priredio o. Mallei. Rukopis u Maloj Braći.

44. Versione libera delTOsmanide poema illirico di G. Fr. Gondola, patrizio di Ragusa. Ragusa. 1827.

Sadržaj.

Strana

Predgovor

I. Provincija sv. ]erolima u Dalmaciji 1

1. Razvoj provincije. Sadašnji njezini samostani. — 2. Ži- vot njeziniii redovnika. — 3. Duhovna pastva. — 4. Ro- doljubni momenat ove provincije. — 5. Znamenitosti pro- vincije. — 6. Glasoviti redovnici u javnim službama. Rad provincije na književnom i umjetničkom polju. — 7. Sa- dašnje starješinstvo. Broj članova.

II. Dubrovačka Rijeka 29

1. Položaj i osebujnosti Rijeke. — 2. Vegetacija. — 3. Mjesta u Rijeci Dubrovačkoj. — 4. Razno. — 5. Sadašnje osoblje na upravi Rijeke Dubrovačke.

III. Ustanova samostana 34

1. Samostan Benediktinaca. — 2. Franjevački samostan.

IV. Rad redovnika riječkog samostana. Njihov uzorni

život. (1393.— 1478.) 38

1. Dokumenat njihovog rada od godine 1394. — 2. Dubro- vački senat potvrđuje njihov rad sa pismima. — 3. Rije- šavaju se dušobrižništva. O. Marin Bodaca i o. Šimun iz Rijeke.

V. Samostan u Rijeci rješava se bosanske Vikarije, a

pripaja dubrovačkoj (1478.) 45

1. Borba dubrovačkog senata o riječki samostan. — 2. Borba senata s generalom reda i Mlecima. — 3. Dubro- vačka i dalmatinska provincija spajaju se u jedno.

VI. Sv. Jakov Marhijski u dubrovačkoj republici ... 51

1. Dolazi u Dubrovnik. — 2. Biva starješinom dubro- vačkog samostana. 3. Čudotvorno Propeto. — 4. Pohađa okolišne samostane. Prebiva u Rijeci.

VII. Istaknutiji redovnici ovog doba. Opći popravak sa- mostana (1478.— 1667.) 57

1. Zadovoljstvo provincije. — 2. Braća Tamparica. — 3.

0. Galjazović i o. Radaljević.

VIII. Potres na zemljištu Dubrovnika godine 1667. ... 61

1. Učinci potresa u franjevačkoj provinciji. — 2. Učinci u riječkome samostanu. - 3. Popravci iza potresa. — 4. O. Broili župnik.

f

126

IX. Pad dubrovačke republike 66

1. Dolazak francuskih četa. — 2. Pljačkanje Crnogoraca po Dubrovačkoj Rijeci. — 3. Fra Luka Marketi spašava samostan. — 4. Ponašanje Francuza. — 5. Bečki kongres.

X. Samostan od godine 1806.— 1916 70

1. Zapuštenost samostana. — 2. Rad starješina oko po- pravka. — 3. Pjesnik o. Pacifik Radeljević. — 4. Drugi starješine.

XL Europski rat godine 1914.— 1915.— 1916 77

1. Utisci rata na Rijeku. — 2. Neprijateljsko brodovlje pred Rijekom. — 3. Rat i franjevački samostan.

XII. Samostan u sadašnjosti 80

1. Njegov položaj. — 2. Unutrašnjost samostana. — 3. Blagovalište. Događaj riba. — 4. Klaustar.

XIII. Samostanska crkva 88

1. Unutrašnjost njezina. — 2. Riznica. — 3. Zvonik.

XIV. Redovnici rodom iz Dubrovačke Rijeke 93 1. Fra Ciprijan. — 2. Fra Marko. — 3. o. julijan. — 4.

O. Ivan. — 5. O. Honorije. — 6. O. Aleksander. — 7. O. Marcel. — 8. O. Hadrijan. — 9. O. Aleksander. - 10. O. Ignacije. - 11. O. Bernardin. 12. Fra Grgur. — 13 O. Jakov Hanza. — 14. O. Ladislav Marković. — 15. O. Ignacije Šišić. — 16. U. Augustin Gjivulinović. — 17. Fra Ivan Živković. — 18. Fra Humil Butjerić. — 19. Fra Ja- kov Gjurović. — 20. O. Ladislav Šišić. — 21. Fra Pasko Knežević. — 22. Fra Miho Monjić. — 23. O. Ambroz Mar- ković. — 24. O. Danko Marković. — 25. Fra Serafin Sal- tarić. — 26. Fra Grgur Katić. — 27. O. Bernard Marko- vić. — 28. O. Ambroz Škaprlenda. — 29 O. Josip Mato- vić. — 30. O. Gildo Uskoković. — 31. O. Dinko Tomić.

XV. Važnost ovog samostana 117

Knjige s kojima smo se služili pri obrađivanju ove radnje . . 121 Sadržaj , . . . 125

/^^A^°

'■)i

731U2S

Vi ^ y

'i

/

BQX' Juric, Frano.

7396 Povjesno-opisni prikaz

.Y9 franjevačkog samostana u

J8 dubrovačkoj Rijeci

IMS

PONTlFiCAl^ iNSTiTUlC

OF MEDIAEVAL STUD»£&=»

59 guEENS PARK,

To»ONTo 5. Canaoa